Laura Veirs Klik KLIK
Previše je mraka u mojim očima
I san uzavreo u kotlu
Isparava
A ipak dani nisu ništa drugo
Do skupljenih koljena
I grada pod nogama
Kojeg gazim uzaludno vjerujući
Da mogu pokoriti njega
Ne oskvrnuvši sebe
I hodam
I gušim rukama
Balone sreće koji izranjaju
Ispod popluna
Hodam ne znajući
Koliko malo je potrebno
Za trčanje
i ostajanje bez daha
u nekoj ulici koja mi se baca u lice
kao da je to jedino
što preostaje
kad Godot dođe
a ja rezignirano
rasječem utrobu
malo krvarim, pa odem
Post je objavljen 19.05.2007. u 08:14 sati.