Walking with Satie

nedjelja, 27.02.2005.

triptih + 1

Otvaram putove srca i prelazim preko mostova sa svih strana.

Gledat ću kolapsiranje sreće kroz zvijezde.

Ne mogu izraziti osjećaj koji me prožima,

ostaje u meni kao udubina kroz koju se samopromatram,

riječi začete u njoj, zapele za nepce, ne žele van.

Sinoć je počelo odleđivanje mog sakralnog srca,

i osjećaj prepoznavanja sa svime i u svemu.

I ne mogu disati od uzbuđenja, slani ocean prokapio kroz dlanove

dok smo se gledali kroz pokrete i glazbu.

I prostor koji obuhvaća i zgrušava naše postojanje u cjelinu koja se širi.

I čovjek sa strane, iz prošlosti koji govoreći o sebi govori o svima nama.

Koji dio mene je u svima vama ?

Koji dio posjedovanja se lomi i postaje prihvaćanje bez očekivanja?

I prah leptira, i naranča na vrhovima usana.

Sinoć je sve bilo kako treba i drugari, i piva, i ples u tami,

sa srećom ispod kapaka, sa vrećama sreće ispod kapaka.

I danas čaj s pjesnikinjom i drugarima

i riječi uzete da bi mi se vratile- srce napokon odleđeno.


Katapultirani svemir kroz srce mi vreba :)

I osjećaj sreće nadnaravno stvaran, a zapravo nema razloga.

Zapravo bolna sam od količne isplesanog sinoć, u plesu je kozmiči orgazam tijela.

Osjećam se fucking orgazmično.

jupiiii:)