Walking with Satie

srijeda, 02.02.2005.

Cirque du Soleil

Zaštićeni tišinom na narančastom ekranu, biramo slova za našu udaljenost.

Biramo žetone kojima unovčujemo naše ruke- za pokrete Sunca.

Pravim raskorak, opkoračenje, stavljam masku- opet sam harlekin- preskačem u novi red.

Samo za tebe, i tebe i tebe.

Jer ti, i ti i ti si mi važan.

Svaki osmijeh se broji.

Svako slovo.

Svaka dina koju smo vratili pustinji.

Svako nebo koje smo spojili s horizontom.

Nalik na pruće, dok plutamo rijekama,

gdje gubimo obris onoga što zamišljamo da bismo trebali biti.



Sjećam se: sebe harlekina- otvaram noć otvaračem za konzerve, siječem je uzduž i poprijeko, na usne mažem crveno i ljubim prolaznike bez reda - opet- nek otisak mojih usana svjedoči da netko ih voli.



Noćas, zaštićeni tišinom na narančastom ekranu, biramo slova za našu

udaljenost.