Astorija life!

Juce smo napravili rezervaciju avionskih karata za putovanje u lijepu nasu.Djeca i ja putujemo 6.5., Nedjelja popodne, dolazimo u Zagreb oko 11 i 30 u Ponedjeljak prije podne.
Tamo ce nas cekati netko od mojih, pa onda u ravnu Slavoniju!
Ne mogu docekati da udahnem zrak koji opija, mami, izaziva uzdahe ogomne radosti i ushicenja.
Ne hvata me panika kako cu sama sa troje male djece putovati, kako cemo podnijeti put, bit ce sve kako biti mora, samo da ja dojedem u moje selo malo, i pozdravim svaku znanu kucu, i drage ljude u njima.
Biti cemo kod mojih do pocetka osmog mjeseca, tada dolazi druga polovica.Par dana cemo biti svi skupa malo jos u Slavoniji, i onda za Dalmaciju kod njegovih.
Vracamo se nazad za NY 29.8., sto znaci da cu biti skoro cetiri mjeseca u Hrvatskoj.Ne znam koliko cu imati prilike da se javim, jer necu imati kompjuter.
Imamo veliku familiju, sto znaci da ce mi uzeti dosta vremena dok se ne vidim sa svima.Nitko jos nije imao
priliku vidjeti uzivo moju djecu.Kada sam juce razgovarala sa bratom on se smije i zafrkava da sam otisla sama, a vracamo se nas cetvaro, ne racunajuci supruga koji dolazi kasnije.
Ponekad mi se ovaj zivot ovdje cini skroz nestvarnim, jer su sve vazne stvari u zivotu protekle bez kruga obitelji.Vjencanje, rodjenje djece, krstenja, rodjendani, sve ono sto djelis sa najuzim krugom obitelji, i dragim prijateljima. Sve smo to obiljezavali sami.Fali mi sve to, a najvise ono kada dolazis kuci iz bolnice sa tek rodjenim djetetom, a tamo te ceka miris tople juhice koju mi je skuhala moja ili njegova mater.
Pa onda postelja u kojoj si bar sedam dana, i mazis se sa tim malim stvorenjem, a rucak je serviran na stolu.Sve je to proslo bez njih, i nikada se nece moci nadoknaditi.
Prevelika je cijena koju placamo ovdje.Nema te vrijednosti na ovom svijetu koja moze sve to nadoknaditi.
Osjecaj pripadanja jednoj okolini koja ti je poznata i draga srcu.
Necu vise sa emocijama, realnost me zove.Najmanji sin se probudio i zove me nazad u stvarnost, odoh!

Jutros sam procitala malo Gloriju, i za oko mi je zapeo jedan clanak.Jedan nas nogometas pise o tome kako skupo placa svoje pogreske, odnosno seks.
Imao je zenske za jednu noc, i dogodila se nezeljena trudnoca.Ja definitivno nisam za to da muskarac kojem se dogodi da ga zena dovede pred gotov cin, odnosno ostane trudna, treba da ima bilo kakve obaveze prema njoj u smislu braka, ali ne mogu razumiti kako nema nikakvu zelju da vidi to dijete.

Znam da nema nimalo lijepo misljenje o toj zeni, vjerovatno ne bi ni ja da sam muskarac koji je doveden u takvu situaciju, ali to dijete koje nije krivo za greske svojih roditelja da zivi sa cinjenicom
kako je nezeljeno, kako ga otac nije imao zelje ni potrebe upoznati, malo je okrutno.
U pitanju je jedno ljudsko bice sa emocijama pobogu! Ono sto u djetinjstvu prozivljavamo se refleksira za cio nas zivot, na neki nacin nam daje smjernice o poimanju zivota.

Mogu samo reci da mi je iskreno zao djece koja moraju odrastati sa spoznajom da ih otac ne zeli vidjeti.Ni kriva ni duzna ispastaju pogreske i nepromisljenosti svojih roditelja.

Nesto se jos pitam.Zasto veliki broj muskaraca zanemari nezeljenu djecu, ili nakon sto se rastave?
Odnosi su poremeceni, to je jasno, ali djeca su ta koja ne smiju trpiti i osjecati to sto su ih roditelji doveli pred gotov cin, sto ne zele ili nemogu vise zivjeti zajedno.

Mozda je zato majka priroda odredila da zena radja.Jer je spremnija i sposobnija da se zrtvuje za svoju obitelj neovisno o muskarcu.Ne mislim da su generalno svi muskarci takvi, ali veliki broj njih je.
Kada cujemo da je zena ostavila svoju djecu i otisla sa drugim muskarcem u nasim ocima je izrazito negativna, a kada to muskarac napravi nekako nije jako strasno, postoji neko opravdanje, dok to za zenu nema...

Danas je tocno godina dana od kako nas je moj najdrazi brat zauvijek napustio.Pretezak mu je bio teret ovozemaljskog zivota.
Volim te brate, uvijek ces imati posebno mjesto u mom srcu.Nista vise nije isto.Ni sunce, ni mjesec, ni zvijezde, bez tebe mi je
sve drugacije.
Nadam se da si sada pronasao svoj mir i spokoj.Falit ces mi ovdje za cijelog mog zivota.Uspomene su sve sto mi je ostalo, jedina dragocijenost koju nista ne moze nadomjestiti.
Neka ti dobri Bog bude milosrdan! Do vidjenja moj brate!

Nema ni naslova, ovo je samo neko nabacivanje misli na papir.Vec duze vremena sam u nekom ne bas veselom razmisljanju.
A o cemu se mislim? O tome kako je lijepo biti muskarac.Jedan jedini puta valjda u mom zivotu kada sam mislila da mi je drago
sto sam zena je kada sam radjala moju djecu,zapravo ne sam cin radjanja, nego kada ti ih stave u narucje, pa te zapljusne ona
ogromna ljubav prema tom malom stvorenju koje si nosio u svojoj utrobi devet mjeseci.
Sve dalje je u zivotu nepravedni odnos dvaju spolova.
Koje obaveze ima muskarac u obitelji, a koje zena? Juce smo imali goste, dakle rucak, kolaci, sve kako je i dolicno kada imas prijatelje
u posjetu.Njih cetvero, a nas sest, puna kuca, ako se to moze nazvati prostor u kojem se jedva mozes okrenuti.Morali smo se organizirati tako da prvo jedu djeca, pa onda mi odrasli.Sve je lijepo proslo, gosti su bili zadovoljni domacom sarmom,pecenom prasetinom i krumpiricima, i na kraju lambadom.
E kada oni odose, trebalo je oprati sve sudje,usisati, i dovesti u neku red,Tko je to sve radio?Naravno ja, jer ipak su oni muskarci, pa nije to njihova obaveza!Muz i njegov necak lijepo se smjestise na kauc nakon napornog dana, ipak je trebalo to sve izdrzati.Je da mi je muz na moju intervenciju malo pomogao nesto poskloniti sa stola, ali brate necak je u gostima, nema smisla da ga se maltretira bilo cim (bice si on to misli u svojoj glavi). Mogu reci da se pravo umorio taj dan,spavao do deset, doruckovao, otisao van na kavu, i vratio se tocno na rucak.
Nije li lijepo biti muskarac? I onda se cude zasto zene nisu zadovoljne, zasto vjecito brndaju, prigovaraju, bas su prave vjestice!
Muz mi veli kako se pravo umorio, gore nego da je vozio taksi.Ja velim da je meni tako svaki dan, a on meni da sam se ja naucila na taj ritam.Naucio vol na batine, bice je to!
I da zavrsim na kraju opet sa istom recenicom.Kako je lijepo biti muskarac!