Astorija life!

Sinoc sam nakon dugo vremena napokon sjela sat vremena sa frendicom u lokalni kafic i malo opustala napete zivce.
To je bilo zapravo spajanje ugodnog i korisnog.Naime, nazvala me ona oko osam navece da ide na sredjivanje noktiju,
a to je isto u mom susjedstvu, pa se mozemo naci na jednoj pivici ako imam vremena.
Nije da ga bas imam, jer u to vrijeme ja kupam djecu i spremam za spavanje, a uz to sam i stavila ves u praonicu na
pranje.Ali kako sam bila zeljna zenskog drustva,sve sam ja to nekako izorganizirala.Oprala na brzaka djecu,stavila ves na
susenje, pa se nadjosmo nas dvije da u miru sat vremena malo otrackamo muzeve,djecu..., a sto bi drugo pricale, kad su
nam to jedini dogadjaji u zivotu.U kinu nisam bila jedno dvije godine,ja i moj dragi ne pamtim kad smo bili sami negdje bez
djece, tako da nemamo nekih kulturnih dogadjanja u nasim zivotima
Namjera nam je bila da popijemo po jednu pivicu, ali kad cusmo da je pice za zene tu noc besplatno, narucismo jos jednu,
pa podjelismo onako bratski.Malo me udrogiralo, zaboravi ja i da jos moram slagati ves kada dodjem kuci.Moj me dragi
zvao dva puta, ali ja ga nisam cula, valjda je bilo prebucno.On malog sina nije mogao uspavati, pa me je docekao budan,
kad se vratih oko jedanaest.E, tako to izgleda kada mama jednom u cetiri godine makne na sat vremena,prvo uspavaj baby,
pa se baci na slaganje vesa...obaveze se moraju pozavrsavati.
Pitam se po ko zna koji puta zasto su muskarci nemocni kada ostanu sami sa djecom,zasto ja moram sve obaviti oko
njih, i uz to jos imati osjecaj krivice sto sam si dozvolila mrvicu vremena za sebe,a on tamo sam sa djecom?
Valjda zato sto mu vidim po njuski da nije tako previse hapy da ja mrdnem guzicu negdje sama bez njega i bebaca,kako
su sebicna ta muska stvorenja (cast izuzecima).Izgleda trebam to malo vise puta prakticirati,da se navikne na takve situacije.