Astorija life!

Cudno mi zvuce i te rijeci.Od kada sam ovdje,zaboravila sam cari toga godisnjeg doba.Doduse kupamo se i muz i ja,
ali u svom vlastitom znoju.
On se kupa od sest do sest vozeci taxi, a ja sa svojih troje patuljaka dan noc.Pocele su opet nocna ustajanja,malenom
ce valjda zubi, pa se javlja u prosjeku svakih pola sata po noci.Ja naravno se svaki put dizem da mu uvalim dudicu.Kada
ni to nepali, onda mu dam flasicu.
Po danu jurcam sa njima u kupovinu,u park,uvece jurcam u praonicu,a nije ni rijetko da u deset navece idem u nabavku
namirnica za rucak, ili bolje receno veceru.Sva sreca je da imam sve blizu,to je jedina prednost ove moje Astorije.
Nemam vam ocemu uzbudljivom pisati, nikuda drugo ne idem, nikakvih kulturnih dogadjaja nema u mom zivotu,ovaj
kompjuter mi je jedini doticaj sa vanjskim svijetom.
Sada moram brzo kidati,maleni se probudio,curice trebaju papati dorucak,pa onda van,dok se mi popakujemo bude i
podne.Di je moje selo malo???

Cijeli prosli tjedan nisam ni povirila na kompjuter,nisam bas bila u raspolozenju za to.
U prosli Ponedjeljak sam istegnula vratne misice,pa sam imala strasne bolove,nesto slicno
kao kada imas upalu uha ili zuba.U Srijedu sam se odlucila ici doktoru,tako da mi je prepisao
neki lijek.Par noci nisam mogla ni spavati od bolova,nisam se mogla ni namjestiti na jastuku,
svaki pokret je bio bolan.Pa to je dakle bilo zaista jedno jako neugodno razdoblje.
Nisam jos skroz dobro,jos me malo boli,ali to je sasvim podnosljivo u uporedbi sa proslim
danima.Mozda je uzrok svemu tome sto je moja mladja kcer imala malu nezgodu.
Onako zivahna se vrtila na kolicima i odjednom je skupa sa njima pala na beton,lupila je
glavom svom snagom.Sve je dobro i proslo, ja sam se uplasila kada se to dogodilo, i vjerovatno
napravila neki nagli pokret,jer je par sati kasnije pocela moja vratobolja.Ona je udarila nos,obraz,
celo,zaradila veliku sljivu na oku,pa sam bila sretna da nije neki potres mozga.
Sa djecom nikada nisi bezbrige i straha,eto iz cista mira se dogodi neka nezgoda.
Kada se sjetim kako je ove zime pala sa bicikla za vjezbanje, sva se najezim,jer je tada zavrsila i
na hitnoj.Bila je pala sa bicikla za vjezbanje,ostala bez daha,usta su joj vec bila modra,suprug
joj je davao umjetno disanje,ja odmah zvala 911.Dobro da se nisam porodila,jer sam bila u
devetom mjesecu trudnoce.
Valjda i andjeli paze na te male nase stvorove, jer toliko toga im padne na pamet da pokusaju napraviti,
da puno puta budu u razno raznim opasnostima.Neznam kako svi vi to dozivljavate i prozivljavate
njihove nestasluke,ali mene uvijek obuzme strah od najgorega...
Znam da smo i mi imali u svom djetinjstvu puno takvih nestasluka, ali kao roditelj to sve drugacije
dozivljavas, jer si valjda tek tada svjestan svih mogucih posljedica.
Evo toliko od mene,maleni se probudio, mama mora dalje u nove radne pobjede....