nešto ne baš sasvim osobno...
petak, 24.06.2005.
26. DAN
|
Kako, zašto i zbog čega, ne znam. Onako prosječan dečko. Crna kosa, tamne oči, koju godinu stariji. Znam ga kao dosta umišljenog i bahatog dečka. Bila sam u disku u koji sam izlazila cijelo ljeto. Znali smo se iz viđenja, jer on je bio bivši dečko moje sestrične. Sjećam se da smo izašli van prošetati, mislila sam da želi pričati o mojoj sestrični, ali ispalo je drugačije. Meni se on nije ni malo sviđao, pa nisam ni htjela ništa, ali on je navaljivao i nije me htio pustiti. Čvrsto me držao i nije me htio pustiti, silom me htio poljubiti, ali ja mu nisam dala. Nisam znala što da napravim, ipak sam bila 15-godišnja djevojčica. Kada mi je počeo gurati ruku u hlače čvrsto sam primila njegovu ruku i zabila nokte u njegovu kožu. Rekao mi je da će me pustiti ako ga poljubim. Čvrsto sam zatvorila svoje oči i poljubila ga, nakon toga me pustio, a ja sam se samo okrenula i otišla, nisam se okretala. Tada nisam znala što da učinim i taj poljubac mi se činio kao jedini izlaz iz te situacije, danas da mi se tako nešto dogodi znala bih reagirati. Dugo sam plakala…bio je to šok za mene…vidjela sam ga dan poslije i on mi se nasmijao u lice. Samo sam se okrenula na drugu stranu, mrzila sam ga, mogla sam ga ubiti tamo pred svima. Još uvijek ga viđam redovito svako ljeto, ali pokušavam ne obraćati pažnju na njega iako svi govore kako je on »dobar momak«….BROJ 26 – Toni (10.08.2002) |
- 18:21 - Komentari (10) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 06.06.2005.
25. DAN
|
Tamo negdje davne 1999 imala sam »dečka«. Bili smo skupa cijelo ljeto, s tim da smo se vidjeli 3 puta. Bile su to one prave dječje, slatke ljubavi. Upoznali smo se tada i postali super frendovi. Tada je bilo slatki plavi dječak, plavih očiju, pametan i svi su ga obožavali. Nekoliko godina nakon situacija je bila potpuna drugačija, više nije bio sladak dečkić, nego zgodan frajer, više ga nisu svi obožavali, jer je postao, recimo to propalica, ali obožavale su ga cure i uvijek ih je oko sebe imao barem 3, a pošto je bio pametan, znao je on to dobro iskoristit. Mislim da je i danas ista takva situacija, bar je bila prošlo ljeto. No da se vratim na naš dan… Te večeri starci su otišli negdje, a ja sam ostala na selu kod svojih. Pošto tamo i nije bilo neke vrhunske zabave morali smo se snalaziti i eksperimentirati s različitim sredstvima za podizanje raspoloženja i atmosfere. Bilo nas je nekoliko, a ja i on smo po običaju pričali o »ozbiljnim« stvarima koje su nas mučile, a kad si pod utjecajem svega i svačega, onda ti to i nije toliko važno koliko zapravo je. Mi smo se tako malo odvojili od naše grupice, i sjeli na trijem ispred bijele kuće. Sad, kao u američkim nisko budžetnim filmovima, ide ona priča o vlasnicima koji su umrli i njihovi duhovi sada žive unutra. Makar to ni približno nije bio neki zapušteni stoljetni dvorac, obična bijela kuća s 4 potporna stupa koja drže balkon i najobičnijim smeđim, uvijek zatvorenim šalaporkama. I tako pričamo mi o tome kako smo prije nekoliko godina sjedili na istom tom mjestu i pričali o istoj stvari kao i sada. A onda smo došli do zaključka kako se mi zapravo nikada nismo poljubili i ispravili taj propust. Ja isprva nisam htjela, jer je imao curu, točnije dvije, neku Njemicu koja je tu ljetovala i jednu iz škole u gradu u kojem je išao u školu. No na kraju me ipak nagovorio, jer ipak je to bila stvar koja se trebala dogoditi davno prije te večeri, ali smo tada jednostavno bili malko premali…. BROJ 25 - Pavel (03.08.2002) |
- 19:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #
srijeda, 01.06.2005.
24. DAN
|
Neke stvari u životu mnogo obećavaju. Vrijeme se čini savršeno pogođeno, mjesto isto tako, ljudi, ali na kraju shvatiš da to zapravo nije ono što si mislio da je. Iako se točno se sjećam kako smo se upoznali sve je išlo tomu u korist. Ne znam gdje sam ga prvi puta vidjela, mislim u nekom discu, ali znam da mi se svidio čim sam ga vidjela. Nije bio moj tip, imao je crnu kosu, tamno zelene oči, tamnoput…imao je na sebi bijele hlače i znam da je bio totalno privlačan i da je oko njega bila hrpica cura. Znam da smo se taj dan sam upoznali, nešto malo razgovarali, a on je svim svojim frendovima rekao da smo zabrijali. Što je, kako je rekao moj bratić, pozitivno, jer bar znam da se zanima za mene. I bilo je… Prvo smo se malo dopisivali, i vidjeli tu večer. Znam da mu je bio rođendan, i da me počastio pićem. Čak se i sjećam što sam imala na sebi. Smiješno! Izašli smo van šetali, pričali, ljubili se… znam da smo si rekli da to neće ostati na toj večeri i da ćemo se vidjeti. Od te večeri nije mi se javljao i onda je nakon tjedan i nešto sitno dana poslao poruku koja je glasila ovako: kada suza jednom ne bude, kada vrijeme učini svoje, kad nečije usne me probude, poželjet ću da budu tvoje. Da li smo se nakon toga više ikad čuli ne znam, ne sjećam se. Ali sjećam se da sam upoznala njegovu bivšu curu koja mi je preko moje frendice poručila: bolje ti je da ga se kloniš, jer ćeš imat posla sa mnom. Igrom slučaja, jednu večer kada sam se vraćala doma upoznala sam jednu malo stariju curu i u naših 5-10 minuta razgovora saznala sam da je to sestra od te njegove bivše djevojke. Sama mi je rekla da joj je sestra totalna glupača kaj se tiče toga, jar da se okolo vucara s drugim dečkima a njemu ne da niti da pogleda bilo koju drugu. Još sam saznala jedan bitan detalj…završio je u bolnici 3 dana nakon svog rođendana i bio u njoj do početka 9-tog mj. što sam saznala naknadno. Više se nikada nismo vidjeli, mislim vjerojatno i jesmo, ali se nismo prepoznali… BROJ 24 – Tomislav (27.7.2002) |
- 00:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
sve se vraća, sve se plaća, sve vrti se u krug, ima neki viši sud, svak plaća svoj dug
ODJEB...
…odjeb ide svima koji misle da je lova jedino sredstvo ostvarivanja snova. Tu mislim i na one ljude, znaš, koji se ožene pa vrište: «ima li nade za nas?!» i taj stih vraća ih u dane kad su odjebali ljubav i uzeli konje vrane! T.B.F. free website counter ...ko da ništa ne ostaje tu kad se prijatelji rastaju. Znam da ću opet vas sresti, negdje zajedno mi ćemo sresti, ali tuga će ostati tu, kad se prijatelji rastaju. svega će bit la prijatelja neće, svega će bit al ne će biti sreće, svega će bit, pusti suza nek teće..kad se prijatelji rastaju! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||