nešto ne baš sasvim osobno...
srijeda, 01.06.2005.
24. DAN
|
Neke stvari u životu mnogo obećavaju. Vrijeme se čini savršeno pogođeno, mjesto isto tako, ljudi, ali na kraju shvatiš da to zapravo nije ono što si mislio da je. Iako se točno se sjećam kako smo se upoznali sve je išlo tomu u korist. Ne znam gdje sam ga prvi puta vidjela, mislim u nekom discu, ali znam da mi se svidio čim sam ga vidjela. Nije bio moj tip, imao je crnu kosu, tamno zelene oči, tamnoput…imao je na sebi bijele hlače i znam da je bio totalno privlačan i da je oko njega bila hrpica cura. Znam da smo se taj dan sam upoznali, nešto malo razgovarali, a on je svim svojim frendovima rekao da smo zabrijali. Što je, kako je rekao moj bratić, pozitivno, jer bar znam da se zanima za mene. I bilo je… Prvo smo se malo dopisivali, i vidjeli tu večer. Znam da mu je bio rođendan, i da me počastio pićem. Čak se i sjećam što sam imala na sebi. Smiješno! Izašli smo van šetali, pričali, ljubili se… znam da smo si rekli da to neće ostati na toj večeri i da ćemo se vidjeti. Od te večeri nije mi se javljao i onda je nakon tjedan i nešto sitno dana poslao poruku koja je glasila ovako: kada suza jednom ne bude, kada vrijeme učini svoje, kad nečije usne me probude, poželjet ću da budu tvoje. Da li smo se nakon toga više ikad čuli ne znam, ne sjećam se. Ali sjećam se da sam upoznala njegovu bivšu curu koja mi je preko moje frendice poručila: bolje ti je da ga se kloniš, jer ćeš imat posla sa mnom. Igrom slučaja, jednu večer kada sam se vraćala doma upoznala sam jednu malo stariju curu i u naših 5-10 minuta razgovora saznala sam da je to sestra od te njegove bivše djevojke. Sama mi je rekla da joj je sestra totalna glupača kaj se tiče toga, jar da se okolo vucara s drugim dečkima a njemu ne da niti da pogleda bilo koju drugu. Još sam saznala jedan bitan detalj…završio je u bolnici 3 dana nakon svog rođendana i bio u njoj do početka 9-tog mj. što sam saznala naknadno. Više se nikada nismo vidjeli, mislim vjerojatno i jesmo, ali se nismo prepoznali… BROJ 24 – Tomislav (27.7.2002) |
- 00:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
sve se vraća, sve se plaća, sve vrti se u krug, ima neki viši sud, svak plaća svoj dug
ODJEB...
…odjeb ide svima koji misle da je lova jedino sredstvo ostvarivanja snova. Tu mislim i na one ljude, znaš, koji se ožene pa vrište: «ima li nade za nas?!» i taj stih vraća ih u dane kad su odjebali ljubav i uzeli konje vrane! T.B.F. free website counter ...ko da ništa ne ostaje tu kad se prijatelji rastaju. Znam da ću opet vas sresti, negdje zajedno mi ćemo sresti, ali tuga će ostati tu, kad se prijatelji rastaju. svega će bit la prijatelja neće, svega će bit al ne će biti sreće, svega će bit, pusti suza nek teće..kad se prijatelji rastaju! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||