Tebi...koja si otisla
pišem ove stihove u nadi...........
da ćeš duboko....u nekom skrivenom kutku svoga srca...........
naći mjesto za mene,moju ljubav prema tebi koju sam ti pružio sve ove godine...................
onaj davno zaboravljeni proljetni dashak vjetra
ljubav...nesebicnu....cistu...nevinu kao oci djeteta....
svaki dan se milion puta upitam
zasto??
ali zidovi mi ne daju odgovore
da će moja ljubav pobjediti.....
tebi
koja si otisla
i sa sobom odnijela sve moje snove
..........pisem nocas
stihove na vjetru nemira
..pod zvjezdavim nebom i punim mjesecom pišem i pišem ..........
Znaj da još uvijek u meni postoji iskrica i nada......................
sve na svijetu bih dao
da ovdje si sada...
..i da ćemo opet zajedno moći,vjerovati jedno drugom
Tebi....
koja si otišla...
i u mom srcu ostavila lom
i ovo prokleto zašto??
šta nas je razdvojilo ?
Samo nebo zna.........
koliko sam te volio
koliko smo lijepih trenutaka proveli zajedno
a ti si sve to preko noći
pustila da bujica sobom nosi
zgazila....moju dušu....uništila...naše snove....
a koliko su ti snovi bili "nasi"
jasno si mi stavila do znanja
bacivsi ih bez imalo kajanja
uskocila si u vlak koji vozi bez stajanja
bez adrese i javljanja
bez dosadnih ponavljanja
stavila tocku na zanavljanja
jer sto pukne vise se ne sastavlja........


Hvala Vam prijatelji....forumasi

Sto reci, sem Jesen je...opet!
Neznam treba li se radovati, tugovati, ignorirati ili se pak spremati za zimu.
Jesen svojim bojama vuce na sjetu.....gledanje kroz prozor dok kisa rominja........
Kao u pjesmi----na prozor zamagljen kuca opet jesen, ni zuti list se dvaput zazelenit' nece-----------





[Q]JESEN STIZE DUNJO MOJA
NE MIRISE VISE CVIJECE
ZUMBUL LALE LJUBICICE
A I TI ME IZNEVJERI
SUDBO KLETA OTISLA SI
SLAVUJ CUTI,LISCE ZUTI
JESEN STIZE TUGO MOJA
NE MIRISU JORGOVANI
LJUBICICE I JASMINI.

S CVIJETNIH GRANA,CVIJECE PADE
S NJIMA ODE MOJA MLADOST
MOJA LJUBAV MOJE NADE
TI MI ODE ,LJETO PRODJE
NESTA CVIJECA TEBE NEMA
SLAVUJ CUTI ,LISCE ZUTi .

DALI ZNAS KOL'KO PATIM
KAD' SE SJETIM JORGOVANA
LJUBICICA I I JASMINA[/Q]

Lazi i suplje price u nastavku..........oboje se pravimo fini.......... zivoti su nas odveli na suprotne strane, svatko svojim putem...........naravno, sretno je udata....tu su i djeca...godine...brige....
U stvari, bas me nesto i ne zanima kako je ona zavrsila.....za mene je nasa prica zavrsila onog trena kad sam saznao da je sa nekim drugim u izbjeglistvu.
Da vam pricam kako joj zelim srecu i blablabbla....
Iskreno, svejedno mi je....ne tice me se i ne zelim da znam.

U parku ga sretnem, dok se igra
Zut, na majku, ziv k'o cigra
Sve na njemu ispeglano, bijelo
Dadilja ga cuva i ljubi u celu

Ponekad, dok juri, pogleda u mene
Srce mi zadrhti, vidim oci njene
Pomislim, ni ime mi nezna
Drugog tatu voli i sa njim se igra

Taj klinac, je mog'o biti moj
Taj mali, sto potsijeca na tebe
Taj klinac je sada samo tvoj
A mene nema, ja sam prosli broj

I zar da mu pricam o njegovoj mami
Nista razumio nebi o kompletnoj drami
I da mu kazem da osim farmerica nista nemam
I da se za ovaj susret dugo, dugo spremam

Taj klinac, je mog'o biti moj
Taj mali, sto potsijeca na tebe
Taj klinac je sada samo tvoj
A mene nema, ja sam prosli broj

Najromanticnije izjave ljubavi dolaze vrlo spontano i neocekivano.I najbitnije je pogoditi pravi trenutak jer ako ona to ne osjeti onda nikakva izjava ne pali.
Sad cu ispricati jedan dogadaj iz mog zivota.Prica je malo duza.
To je bilo u proljece 1992 tocno pred rat.Ja sam se vratio iz Svicarske i prepravljao staru kucu svojih roditelja.Cetvrtak je bio pijacni dan i tad se prijepodne odlazilo u grad.Ja sam tada imao dugu kosu,na sebi sako,farmerice i kaubojke----a uz to crne naocari ( posljednji jauk mode u to vrijeme).
Sjeo sam galeriju mog omiljenog kafica i odozgo promatrao djevojke.Tad su stigle do mene tri djevojke ( srednja skola ,treci razred, maturantkinje ).U kaficu je bila guzva i one nisu imale gdje sjesti.Ja sam imao samo jednu slobodnu stolicu do mene i ponudio sam je jednoj od njih tri.
Tad je do mene sjela djevojka sa najljepsim zelenim ocima koje sam ikad vidio ( naravno, ja sam nju zapazio i ranije ali je ona bila djevojka brata jednog mog prijatelja).I tako malo po malo krenemo u pricu......
Ja sam je nasmijavao do suza.....
I tada je ona mene upitala ..... zasto nosim suncane naocari u mracnom kaficu ??? --i da ih skinem jer ona zeli da vidi moje oci.......................
Meni je tad kao iz topa izletilo:::::
DA JA IMAM TAKO LIJEPE OCI ,KAO TI,NIKAD NE BIH NOSIO NAOCARI
Ona se nakon tih rijeci jednostavno rastopila............
ja sam pogledom potrazio njene usne ... i dok sam trepnuo vec smo se ljubili.
Poceli smo oko podne a rastali se oko 7 uvece jer je morala ici ( ubice je i otac i mater).
Nakon toga je poceo rat i ona je otisla u izbjeglistvo......
ja sam ostao ....
------------------------------------------------------------------------
Rat se malko oduzio od planiranog brzog svrsetka.....ja u rovu a ona sa druge strane Save......nakon izvjesnog vremena vratila se moja susjeda....i ona je bila u privremenom izbjeglistvu kod rodbine u Zupanji... kaze mi da je jedna djevojka pitala za mene......
Kako se zove?Gdje izlazi?Sto hoce od mene?
Zove se Dzenita....izlazi sa nekim tipovima po Zupanji....kara se naveliko...
Sigurno je to od shocka izazvanog ratom...a i situacije u kojoj mozes svaki cas izgubiti glavu pa mala hoce da isproba sve sto moze za zivota-mislim ja poluglasno.........
Ja ne mogu prijeko ali prenesi joj moje pozdrave i moju sliku...nek sliku ljubi dok ja ne dodjem..
Susjeda se vratila u izbjeglistvo i nije se dolazila doma narednih desetak dan....srbi su ponovno poceli napadati i nije bilo bas neko vrijeme za setnje tamo-vamo....
Potom je nastupilo zatisje....topovi su mirovali..i ja prvi put uganjam dozvolu da odem te nedjelje u Zupanju.
Tu je usranih par kilometara a dva razlicita svijeta.
Kod nas u Bosni ( govorim o Oraskom dzepu...par kvadratnih kilometara) rat....nigdje ne mozes vidjeti nista drugo sem vojske i pasa...a u Zupanji zivot tece donekle normalno...kafici rade...sve je puno djevojaka...ali svi su spremni da se sakriju u sklonista na prvi znak OPCE OPASNOSTI ( ne mislim pri tom na cuveni bend mog skolskog kolege Pere Galica)...
Bio sam sa jednom malom iz mog sela koja je bila skolska moje susjede...mlado dijete....prvi srednje i napaljena do bola....bila je zaljubljena u mene do usiju....
A tko i nebi....imao sam dugu kosu....odora mi je doduse bila malo blatnjava i pocijepana na par mjesta...ali u to vrijeme su ratnici bili IN.
Kao u pjesmi Prljavaca sest dana duso, ja ti ratujem...nedjeljom bi malo da jebuckam..ako je moguce
Da skratim pricu...ulazim ja sa tom malom u poslasticarnicu...kad tamo Dzenita..stoji kao ukopana...mala prolazi i silazi dolje u podzemlje...ja ostajem.......
Dzenita me pita:
Tko ti je ovo!?!
Prijateljica.....
I izadjemo napolje......ona je bas krenula u kucu gdje zive kao izbjeglice...pricamo neke gluposti...pita me sto se desava dolje....zaustavljamo se nasred ceste.........
gledam je u oci....zatim je snazno privijam uz sebe i ljubim....
Ona se potpuno predaje...kao ovcica koju je scepao vuk i zna da se ne moze izvuci..samo sto ona i ne zeli da se izvuce
Gledam na sat....dovraga...time is up.....moram se vratiti u rat...ovo vise lici na san iz koga se moram probuditi a ne zelim....
Pustio sam ju ...i gledao dok odlazi.......vec tada sam znao da je to bio nas posljednji poljubac

Citam malo blogove.....i nadjem kolegu koji pise iz UNMEE, misije Un-a u Etiopiji/Eritreji.
Ja sam proveo tamo dugu godinu dana...kao vojni promatrac iz BiH.
Mislio sam se da li da pisem o tome....i odustao... ionako su to samo kopanja po sjecanjima i vecinu bih stvari i dogadjaja malo "frizirao' u odnosu na izvornu verziju.
Covjek je trenutno tamo i pise...kad nemas sto drugo raditi, osim buljenja u monitor i padanja sa daske dok surfas po internetu...a i postoji blog servis....pisi svoj dnevnik i daj svima da citaju...cool
Po mom povratku iz misije.....sve moje prijatelje je zanimala samo jedna stvar-
Kako se jebu crnkinje???
Pa u picku, neke i u dupe
Jesu li dobre??
Ovisi o tome koliko si popio!!

Iskreno.........
Prvi dan kad smo setali Asmarom (glavni grad Eritreje)...
zgadile su mi se....ima ih stvarno ruznih....prosirene su u struku...
Ja sam veci dio zivota proveo okruzen ljepoticama, modelima, manekenkama, pjevacicama ..... i ovakva promjena mi nije bas najbolje sjela.
Potom sam proveo 2 mjeseca u pustinji... vidjajuci samo koze, magarce, deve......i vojsku.
Prvi odmor sam iskoristio u Asmari....i cudo....zenske se proljepsale za ne povjerovati....sve kao Naomi Campbell