Tebi...koja si otisla
pišem ove stihove u nadi...........
da ćeš duboko....u nekom skrivenom kutku svoga srca...........
naći mjesto za mene,moju ljubav prema tebi koju sam ti pružio sve ove godine...................
onaj davno zaboravljeni proljetni dashak vjetra
ljubav...nesebicnu....cistu...nevinu kao oci djeteta....
svaki dan se milion puta upitam
zasto??
ali zidovi mi ne daju odgovore
da će moja ljubav pobjediti.....
tebi
koja si otisla
i sa sobom odnijela sve moje snove
..........pisem nocas
stihove na vjetru nemira
..pod zvjezdavim nebom i punim mjesecom pišem i pišem ..........
Znaj da još uvijek u meni postoji iskrica i nada......................
sve na svijetu bih dao
da ovdje si sada...
..i da ćemo opet zajedno moći,vjerovati jedno drugom
Tebi....
koja si otišla...
i u mom srcu ostavila lom
i ovo prokleto zašto??
šta nas je razdvojilo ?
Samo nebo zna.........
koliko sam te volio
koliko smo lijepih trenutaka proveli zajedno
a ti si sve to preko noći
pustila da bujica sobom nosi
zgazila....moju dušu....uništila...naše snove....
a koliko su ti snovi bili "nasi"
jasno si mi stavila do znanja
bacivsi ih bez imalo kajanja
uskocila si u vlak koji vozi bez stajanja
bez adrese i javljanja
bez dosadnih ponavljanja
stavila tocku na zanavljanja
jer sto pukne vise se ne sastavlja........
Hvala Vam prijatelji....forumasi
Post je objavljen 30.09.2004. u 16:54 sati.