Rat je prosao...vec godinama...ja sam se nakon sedam mjeseci skolovanja vratio iz USA i nastavio raditi u vojsci.
Bilo je vrijeme rucka a vojna kuhinja po obicaju sprema splacine na razne nacine....moj zeludac to vise ne moze svariti...odlucim se prosetati do grada i pojesti sniclu...
Udjem u jedan restoran u parku...
tu je nekad bila citaonica sportskog kluba Hajduk a sada je zavrsilo u privatnim rukama.........sjednem za stol i sacekam konobaricu da porucim svoj obrok i promatram.
Uredno obucena u bijelo plavu kutu ( kao nekad djaci u skoli) gdje bi trebalo da su vitke obline sve je zaobljeno.. malo previse za moj ukus........gledam oci........zelene kao Neretva u ljetnim popodnevnim satima... kad se suncevi zraci preko planinskih vrhova zabijaju duboko u bistre vode .... ma odakle su mi poznate pomislim....ne to nije ona...ona je bila vitka...prelijepe duge kose...kao gorska vila....ovo predamnom nikako ne moze biti ona........
Na licu joj zaigra nestasni osmijeh gledajuci u moje zbunjeno lice.....profesionalno me upita:
Sto zelite poruciti, gospodine!
Pa zelio bih, deset godina unatrag... u prilogu jos dodajte hrpu novaca....malko srece za desert i casicu ragovora za pice!
Pokusala je i dalje ponasati poslovno jer je u restoranu bilo i drugih gostiju a i sefica je motrila kao lesinar.....
Shvatajuci nelagodu kroz koju prolazi....porucio sam becku sniclu sa pomfritom i svjezom salatom!
Dok sam objedovao...ona je naslonjena na sank, promatrala me ispod oka........
Vidjevsi da sam sve pojeo, prisla je da odnese tanjire sa stola.....
Pa kako si, Dzenita?!!
Upitah,gledajuci je ravno u oci.
Bilo je vrijeme rucka a vojna kuhinja po obicaju sprema splacine na razne nacine....moj zeludac to vise ne moze svariti...odlucim se prosetati do grada i pojesti sniclu...
Udjem u jedan restoran u parku...
tu je nekad bila citaonica sportskog kluba Hajduk a sada je zavrsilo u privatnim rukama.........sjednem za stol i sacekam konobaricu da porucim svoj obrok i promatram.
Uredno obucena u bijelo plavu kutu ( kao nekad djaci u skoli) gdje bi trebalo da su vitke obline sve je zaobljeno.. malo previse za moj ukus........gledam oci........zelene kao Neretva u ljetnim popodnevnim satima... kad se suncevi zraci preko planinskih vrhova zabijaju duboko u bistre vode .... ma odakle su mi poznate pomislim....ne to nije ona...ona je bila vitka...prelijepe duge kose...kao gorska vila....ovo predamnom nikako ne moze biti ona........
Na licu joj zaigra nestasni osmijeh gledajuci u moje zbunjeno lice.....profesionalno me upita:
Sto zelite poruciti, gospodine!
Pa zelio bih, deset godina unatrag... u prilogu jos dodajte hrpu novaca....malko srece za desert i casicu ragovora za pice!
Pokusala je i dalje ponasati poslovno jer je u restoranu bilo i drugih gostiju a i sefica je motrila kao lesinar.....
Shvatajuci nelagodu kroz koju prolazi....porucio sam becku sniclu sa pomfritom i svjezom salatom!
Dok sam objedovao...ona je naslonjena na sank, promatrala me ispod oka........
Vidjevsi da sam sve pojeo, prisla je da odnese tanjire sa stola.....
Pa kako si, Dzenita?!!
Upitah,gledajuci je ravno u oci.
