Najromanticnije izjave ljubavi dolaze vrlo spontano i neocekivano.I najbitnije je pogoditi pravi trenutak jer ako ona to ne osjeti onda nikakva izjava ne pali.
Sad cu ispricati jedan dogadaj iz mog zivota.Prica je malo duza.
To je bilo u proljece 1992 tocno pred rat.Ja sam se vratio iz Svicarske i prepravljao staru kucu svojih roditelja.Cetvrtak je bio pijacni dan i tad se prijepodne odlazilo u grad.Ja sam tada imao dugu kosu,na sebi sako,farmerice i kaubojke----a uz to crne naocari ( posljednji jauk mode u to vrijeme).
Sjeo sam galeriju mog omiljenog kafica i odozgo promatrao djevojke.Tad su stigle do mene tri djevojke ( srednja skola ,treci razred, maturantkinje ).U kaficu je bila guzva i one nisu imale gdje sjesti.Ja sam imao samo jednu slobodnu stolicu do mene i ponudio sam je jednoj od njih tri.
Tad je do mene sjela djevojka sa najljepsim zelenim ocima koje sam ikad vidio ( naravno, ja sam nju zapazio i ranije ali je ona bila djevojka brata jednog mog prijatelja).I tako malo po malo krenemo u pricu......
Ja sam je nasmijavao do suza.....
I tada je ona mene upitala ..... zasto nosim suncane naocari u mracnom kaficu ??? --i da ih skinem jer ona zeli da vidi moje oci.......................
Meni je tad kao iz topa izletilo:::::
DA JA IMAM TAKO LIJEPE OCI ,KAO TI,NIKAD NE BIH NOSIO NAOCARI
Ona se nakon tih rijeci jednostavno rastopila............
ja sam pogledom potrazio njene usne ... i dok sam trepnuo vec smo se ljubili.
Poceli smo oko podne a rastali se oko 7 uvece jer je morala ici ( ubice je i otac i mater).
Nakon toga je poceo rat i ona je otisla u izbjeglistvo......
ja sam ostao ....
------------------------------------------------------------------------
Rat se malko oduzio od planiranog brzog svrsetka.....ja u rovu a ona sa druge strane Save......nakon izvjesnog vremena vratila se moja susjeda....i ona je bila u privremenom izbjeglistvu kod rodbine u Zupanji... kaze mi da je jedna djevojka pitala za mene......
Kako se zove?Gdje izlazi?Sto hoce od mene?
Zove se Dzenita....izlazi sa nekim tipovima po Zupanji....kara se naveliko...
Sigurno je to od shocka izazvanog ratom...a i situacije u kojoj mozes svaki cas izgubiti glavu pa mala hoce da isproba sve sto moze za zivota-mislim ja poluglasno.........
Ja ne mogu prijeko ali prenesi joj moje pozdrave i moju sliku...nek sliku ljubi dok ja ne dodjem..
Susjeda se vratila u izbjeglistvo i nije se dolazila doma narednih desetak dan....srbi su ponovno poceli napadati i nije bilo bas neko vrijeme za setnje tamo-vamo....
Potom je nastupilo zatisje....topovi su mirovali..i ja prvi put uganjam dozvolu da odem te nedjelje u Zupanju.
Tu je usranih par kilometara a dva razlicita svijeta.
Kod nas u Bosni ( govorim o Oraskom dzepu...par kvadratnih kilometara) rat....nigdje ne mozes vidjeti nista drugo sem vojske i pasa...a u Zupanji zivot tece donekle normalno...kafici rade...sve je puno djevojaka...ali svi su spremni da se sakriju u sklonista na prvi znak OPCE OPASNOSTI ( ne mislim pri tom na cuveni bend mog skolskog kolege Pere Galica)...
Bio sam sa jednom malom iz mog sela koja je bila skolska moje susjede...mlado dijete....prvi srednje i napaljena do bola....bila je zaljubljena u mene do usiju....
A tko i nebi....imao sam dugu kosu....odora mi je doduse bila malo blatnjava i pocijepana na par mjesta...ali u to vrijeme su ratnici bili IN.
Kao u pjesmi Prljavaca sest dana duso, ja ti ratujem...nedjeljom bi malo da jebuckam..ako je moguce
Da skratim pricu...ulazim ja sa tom malom u poslasticarnicu...kad tamo Dzenita..stoji kao ukopana...mala prolazi i silazi dolje u podzemlje...ja ostajem.......
Dzenita me pita:
Tko ti je ovo!?!
Prijateljica.....
I izadjemo napolje......ona je bas krenula u kucu gdje zive kao izbjeglice...pricamo neke gluposti...pita me sto se desava dolje....zaustavljamo se nasred ceste.........
gledam je u oci....zatim je snazno privijam uz sebe i ljubim....
Ona se potpuno predaje...kao ovcica koju je scepao vuk i zna da se ne moze izvuci..samo sto ona i ne zeli da se izvuce
Gledam na sat....dovraga...time is up.....moram se vratiti u rat...ovo vise lici na san iz koga se moram probuditi a ne zelim....
Pustio sam ju ...i gledao dok odlazi.......vec tada sam znao da je to bio nas posljednji poljubac
Post je objavljen 22.09.2004. u 14:45 sati.