kindergarten cosmocart

neću se ljudima javljat par dana, uzimam odmor.

kažu da se svijetlost kreće brzinom od 300 000 kilometara u sekundi.
kojom brzinom se kreće ljubav?
kažu da svijetlost ne može proći kroz čvrste predmete.
može li ljubav proći sve fizičke zapreke?
kažu da ne znaju da li se svijetlost kreće pomoću čestica ili valova.
kako se ljubav kreće?
kažu da pod pravim kutem svijetlost može stvoriti vatru.
na koliko te stupnjeva može zagrijati ljubav?

ne brini, cijeli svijet bi najrađe bio na našem mjestu.
:*

Topusko. Toplice. 300 stanovnika. Hotelčić. Plaćeno sve ( i alkohol). Financirali su EU i Norveška vlada. Brčkanje po noći. U otvorenom bazenu. Magla. Seminar. Radionice. Bili ljudi iz područja posebne državne skrbi. Znači najsiromašnije općine i županije. Dužnosnici i načelnici. Pomagao sam im da osmisle projekte i da uspostave kontakte. Koliko sam mogao. Žao mi ih je. Bio je i jedan gelipter, koji je sve znao i svim sve objašnjavao, al uglavnom su ljudi imali i volju i ideje. Ali, privatizacijom je sve završilo u krivim rukama. Pa poduzetnici ništa ne rade, mjesta propadaju, a općina im ništa ne može. Žao mi ih je. Mislim da bi to mogao raditi s guštom. Pomagati im.
Ali, raspitah se. Plaća za rad u državnoj upravi po takvim općinama je crkavica. I nakon puno staža je opet crkavica. Ali zato, rad u gradskom poglavarstvu je sjekira koja je pala u med, u usporedbi s ovim (ne inače naravno). To bi bilo cool. Npr. radit u Splitskom gradskom poglavarstvu par sezona. Pomoći, znanjem, idejama. Trudom. Huh.
Dok se ljudi koje je poznajem uglavnom samo trude da se ogrebu za svoje guzice ili ih uopće ne zanima ni to. Čemer. Jad. Pacovi najniže vrste. Lijepo je vidjeti da ima netko kome je isto stalo.
Mogao bi to raditi... ali... čak da i to radim najebao bi. Svi bi imali više od mene, a ja bi im još pomagao da lakše do toga dođu.
stoga... miguel miugel... please don't fall in love.


np
soad - jet pilot
(razbija mi se vlastita soba)
ddevil

:*

Kaje? Ti bi ti mogao zar ne? Mogao bi još jednom podmetnuti svoja leđa? Mogao bi opet pustit druge da poberu vrhnje jer pusti ljude da se vesele? Mogao bi opet biti pristojan i uviđajan? Mogao bi joj poslati polupijan neku srcedrapateljsku poruku o tome kako ovo i kako ono, a kad ju je trebalo uzet za ruku i poljubiti onda si se povukao jer ti se ne želiš nametati? Nije tvoj stil? Ti ćeš ostat rađe doma i gledat na divixu serije? Ne pleše ti se? Ti nas voziš? Neda ti se ić samnom i frendom van da upoznaš neke prijateljice? Nejde ti se s mojim društvom s mora? Ostat ćeš doma i igrati playstation? Jer tko su ti ljudi? Čuo si da je bila na kavi s nekim, pa odmah odustaješ? Najrađe bi "ubio" i nju i njega? Stavio bi na kraju i svoju glavu pod giljotinju... Sve ti to možeš. Osim jedine stvari koje te tražim - NE MOŽEŠ ŽIVJETI!
Zagrabiti u taj lonac života, naučiti se smijati samom sebi i svijetu, vidjeti da ne postoji, a pogotovo u tvom slučaju, stvar tako strašna da ne bi jednog dana postala smiješna i svega onog čega se bojiš je apsolutna nula u usporedbi s onim kakvi stvarni ljudi imaju sranja? Ali ti ne bi znao ništa o stvarnim ljudima, zar ne? Bojiš se da ne ispadneš šonjo? I nisi rođen pod sretnom zvijezdom? I ma kako bi se ona mogla zanimati za tebe? I upisao si faks koji te uopće ne zanima? Samo da te puste na miru. Samo da te svi puste na miru. Ideš samnom u beč? Ideš samnom na more landrat po obali? Ideš samnom van? Ideš na pivu ili dvje bit će još neki ljudi? Ne, ne ne ne i ne. Kako ja to mogu? Sorry, al ja ne radim ništa toliko specijalno i ti bi to mogao sve, ako ne i triput bolje. Odi živi. Ne volim ti "soliti pamet". Ne volim se osjećati kao da propuštat tisuće super stvari u životu. Ne volim stajati i osjećati se nemoćmo, kao da ne znam kako da ti pomognem. I zanemarite sad one fore, što je nekome glupo, to je drugome zanimljivo. Znam te. Znam te bolje nego što te itko pozna. I duže nego što te itko pozna. Probaj živjeti. Molim te.

p.s. 24. je bio dobar. to je sve što trebate znati.

p.s.s.
ovaj post je u biti o štednji vode a prigodno odlučio sam napisati i jednu pjesmicu;
jedne nedjelje štedili smo vodu
pa ipak par je kapljica završilo na podu
klizile su brzo niz tvoj lakat
a u blizini nije bio ni jedan patak
obrisao sam te nježno s tisuću ručnika
znao sam da ću te voljeti i bez onog šljivika
kasnije smo čitali smib i modru lastu
a ja sam posudio tvoju zubnu pastu
i dok gledao sam u tvoje usne
shvatio sam da ne želim da me ikad puste



:PPPPPP

...for what is worth... i really do...

ali prije bilo čega, par slikica moje kravice...

dakle, vozismo se mi tako na skijanje, prije par godina (namjerno ne otkrivam pravi broj) po cesti poznatoj po imenu strada del sole. neki znaju, neki ne. nevermajnd. i spasizmo na jednoj od benziskih malu kravicu, plišanu. 16,32 €. stara kaže nema šanse, stari ne dolazi u obzir. a bile su takve i žabe zelene slične. i vraćamo se mi sa skijanja nakon 7 dana i sjetismo se svi preslatke kravice. i stanemo na svakoj benzinskoj diljem sjeverne (fuck lega nord!) italije. i stali na gro benzinskih. i nigdje je nema. rasprodali. samo žabe (sad mi je žao kaj nisam i žabu uzeo). i gotovo odustali. i stali na još jednoj, da odemo na wc. i tamo je bila! jedna jedina. odmah je postala kućna ljubimica, a sama se prestavila imenom Zimza (nadimak Zimzica ili Zimizičica), te nam je objasnila da smo je zapravo ubrali s drveta, da su oni euri samo iluzija, da ona zapravo peče čokolade i da zna sve na svijetu al to je već neka druga priča... mama joj je isplela kapu (obrati poznornost na detalje) i hlačice, a ja sam posudio od jednog jelena majcu s uzorkom. zvonce je stiglo iz grčke. zvonce je potrebno... al dosta o Zimzici.

vikend. vjerovao sam da je super se ljubit na exit music, al nisam znao da je ovako super. a ja vjerujem da je najbolji način da se masakrira strahove je da se suočimo s njima... a bogme, postoje neki strahovi zbog kojih vjerujemo da bi mogli biti rejected... al, ubijmo ih. vjerujem isto, da su moji strahovi bili jako puno mali u odnosu na njene. al ubili smo ih. čak i onaj ormar je dobio nogom. heh. proći će kad ti kažem. i prošlo je. a bit će još i bolje drugi put. kaputa ipak nije bilo. bar ne skupog. i uzeli mi 50kn. al, pustimo to. ovo je bilo bezvremenski. beztežinski. nadam se da sam pomogao. (znam da jesam :p )
ja nisam znao neke stvari. vjerojatno nije ni svjestan. al exit music. nisi ni ti svjesna. (...ili smo oboje svjesni...) a kino mi je bilo super. i kokice i besplatni sok. a ljudi nisu znali da je plavi saxo okay. nisu mi ni ledollete falile. neskvik umjesto cedevite? može. gle. i koža tvoja na mojoj. (jel ovo postaje erotski post? hahaha) i smijeh dok otvara škure. (miš mali).
a neću. nedam te. ove riječi su prebezveze da bi se objasnilo što se zbilo.

24.1.2006. u 20h
sutra je. dobit ćete i objašnjenje sutra što je dogovor znan pod imenom "dogovor 24.1.2006. u 20h". možda zakasnim malo. čekaj. nadam se da sam dobro ime upamtio. ma, jesam. i znam di je. mjesto.
ajde strpite se malo, sve ćete čut. vi koje zanima posebno. nije ništa strašno, ništa loše.
nema poruka u 3 ujutro bio sam ti dobar :))

i da;

:p (|)

:*

who dares - wins!
okay, ne dobiješ uvijek, al od gledanja sin city-a i slinjenja za jessicom albom, dotična ti neće sama past u krilo. a zovu me u kino u petak, naravno, oni bi išli u 22h i nešto, na dvo i pol satni film, tako da, prvo moramo podić karte 45 minuta prije filma, a kad završi i mi se skupimo do izvan kina već je jedan i onda kao kaj ćemo van, i tako. i sline mi u tom istom kinu nad glumicama. a, naravno, uzeli su si termin u tom istom kinu, tak da slučajno ne bi nekog upoznali, ili nedajbože stigli van izać. a meni stvarno idu na živce crvena svijetla na semaforima, pješačkim. ne poštujem ih stoga. a ima jedan super prijelaz na maksimirskoj, taj mi je pravo drag. onako, ima zebra, al nema semafora nego samo onaj žuti, na koji možeš i ne moraš stat, ako si vozač. trebao bi, al svi znamo kak to ide. daklem, po toj istoj maksimirskoj, auti se onak vole vozit 60-70-80km/h na sat. a dvosmjerna je, široka. i onda fino zakoračiš na cestu i gledaš kak ti se približavaju auti i koče do tebe, nezadovljni vozači, mašu ti da prođeš. uvijek pristojno mahnem, hvala kaj ste stali striček/teta. a i imaju i one predugačke nokte al to mi se ne sviđa. ne volim predugačke. nokte. i na uputama za cd bi trebalo pisati kako pronaći taj cd kad ga jednom izgubiš. mislim, sve u svemu, treba se potruditi i boriti, priznajem, nije to besplatna stvar, ali molim te, ne pravi od mene budalu, postoje ljudi za koje se vrijedi boriti i oni za koje ne. i uskogrudnost. e, idem idući petak u topusko na seminar s faksom. neki o participaciji građana na lokalnoj razini (totalno super stvar). plaćaju mi prijevoz, ručak i spavanje. možda nađem koje ljude pa se i upozna štogod pa kad je prevruće/prehladno/predosadno u mom selu, bacim se do topusko, na jel, da ubijem vrijeme. volim upoznavat ljude. ljude općenito. prek neta? barem 40tak. od razmjenjivanja cedeja do najbolje pizdarije ikad. :P
i tak. volim ljude otvorena srca. super zvuči. a ja mogu sve na svijetu. i tak. taramtaram.

kad odrastem oću ovako izgledat;

Inače ne volim pješčane plaže, jer nemaš otkud skočit. Ali ova nek bude takva, jer se Sunce odbija od pijeska još i više nego od kamenja ili betona, pa je toplije a i mekše je za ležat. I imam hladni sok u jednoj ruci. U drugoj nemam ništa. Samo se prstima igram s pijeskom. Stojiš. Na onom dijelu di valovi zapljusnu taj pjesak i onda se kasnije povlače natrag. Povremeno samo baciš pogled prema meni da vidiš dal dišem. Ili tako nešto. Neki su ljudi u udaljenijem dijelu plaže, al u biti (esenciji) tišina je. Nema vjetra. Šest je popodne.

Ima netko daljinski da stisnem gumb pause i zaledim sliku na.. određeni broj vremenskih jedinica?

...i look like i've just jumped the berlin wall...

:*

Where was i? a da. skijanje. bijah u Ischgl-u, mjesto na austro-švicarskoj granici (doslovno na 2800m stoji tabla i piše ovo je državna granica). ne, nitko vas ne pita za pasoš.
ocjena; 7 od 10. snob. a jebiga. kad sam bio i na boljim stazama.
mah, kako ovdje nitko ne skija, idemo na zanimljivije teme.

Kako prepoznati hrvata na skijalištu?
U 90% slučajeva, ovako;
Kreću se u skupinama od 3-6 ljudi, imaju najnovija odjela, skije, pancerice, kape, naočale, rukavice... i prosječna količina novaca koja stoji na prosječnom hrvatu na skijanju je nekih 10000kn. skijanje? ne znaju se hrvati skijat. dokazana činjenica. često viđeni kako puno pričaju na mobitel jer je roaming naravno besplatan. skorojevići. najglasniji su u redu za žičaru.
ostalih 10 posto djeli se u dve skupine. prva je ona koja se zna skijat i ima skijaško odjelo sa šahovnicom. rijetko viđeni.
druga skupina je ona koja se zna skijati al izgledaju normalno. o njima postoje samo legende.

doživljaji sa skijališta;
don't be rude to my mother
stojimo majka mi i ja na padini. kao i svaki mamin sin, objašnjavam mami kako da "odrubi" (nepotrebno da znate što je to) jedan dio staze. uto, prolazi neki lik, 25-30 godina, i napravi zavoj pored nas i "zašprica" nas snjegom. snjeg nam dođe negdje do predjela sisa. naravno, uz povik prema njema "pička ti materina!" (starobalkanska psovka) smislim plan. jadnik, ne sluteći ništa, staje nekih 50 metara (mjerna jedinica, 1 metar = 100 centimetara) od nas. spuštajući se okomito prema njemu, zarubim tik uz njega (naglo skrenem) pritom podižući znatne količine snjega s poda, tako da ga je prekrilo cijelog. nakon toga sam ga sreo nekih stotinjak metara niže niz padinu, još si je čistio snjeg iza vrata. poanta; možeš bit nepristojan prema meni, al ne prema mojoj mami.

ograda služi da ograđuje
ima strmina, na dnu strmine je umjetno napravljen skok. skočim prvi dan, skočim drugi dan. dođem zadnji dan i opet oću skočit al ratrakom (vozilo slično bageru, služi za uređivanje, "peglanje" staze) su očigledno zagladili taj skok. mislim, meni nije očigledno. zabrijem da je par metara dalje. i skočim. u finoj brzini. i što? kako to nije taj, skužim da sam preskočio neku ogradu visine cca 30-40 centimetara. i dignem pogled i vidi; dvorište! i opet ta ista ograda predamnom na drugom kraju dvorišta. i hopa... bacam se nekako na bok prek te ograde da ne slomim sebe, skije i ogradu. i uspjevam, ne znam kako. stari me gleda u čudu. ja dobivam histerični napadj smijeha izazvan vlastitom neporeznošću. poanta; zasad, nema je.

naj mi draži doživljaj sa skijanja uopće
dakle, to nije, za razliku od ova dva, bilo ove godine. nego nekoliko unazad. vozim se ja nekom sjedežnicom (žičara, sjedi se, ko pokretna klupa) sa još dva engleza. i pričaju oni kako su upoznali neke hrvate. i sad, kaže jedan drugom, gle, hrvacka ima 4,5 milje stanovnika, ili ko 1/4 Londona, i obojca umru od smijeha. poanta; riba ribi grize rep ilitiga, nemojte se zajebavat sa slovencima. nije da smo veći od njih.. ne znam kolko.

rusija
bilo ove godine, matere mi, jedno par stotina rusa u ischglu. manire iste ko i hrvata samo što imaju još više novaca. poanta; ruskinje su zgodne.

nevezano
AVE ANDREA, MORITURI TE SALUTANT!

vezano
nemoj da te bude strah.
:P

legs hurting. arms also. 13 hours. me & and the fucking steering. or whatever.
breaking my leg? almost.
shit happens when you jump in someone's backyard.
funny anyway.

where am i?
wish i could be in your arms
:P




or just like my hero says;
the more you drive, the less intelligent you get.
:)

tommorow, here are the news.

Kao prvo, to je privilegija. Velika. Malo ljudi to može. Ja sretan, presretan jer mogu i jer znam. A znam. Možda se i snimim pa vam pokažem. Kažem možda, jer se ne mogu sam snimit, a prošli pokušaji snimanja od strane snimatelja nisu bili uspješni. Ssssssssssssssssk. Onaj zvuk kad sa skijama "odrežeš" snjeg. Ajme :)) i pršće. I ideš jako brzo. (adrenalin junky haha). Strmo. Snjeg. Duboki. Skok. Zavoji. Ljudi. Između. Žičare. Vjetar. Čokolada. Čaj. Snjeg. Rukavice. Kapa. Šal. Ne, neću slomit nogu bez brige, iako se vrtoglavo i bezobrazno skijam.
:P

miguel, da odmah riješimo neke stvari, nije plačipička. (doduše, možda je samo trik u tome da ti ne moraju ići suze da bi plakao. huh. tko će ga znati.) a miguel je nedavno plakao. prije toga je plakao prije tuce mjeseci zbog stvari kojih se miguel ne voli sjećat jer su jedni od najgorih dana njegovog malog i kratkog života. no, ovaj put, nisu bili najgori dani njegovog mladog i takvog kakvog već vodi života, nego, pače, najbolji. desilo se nešto, što ne stane baš u ove dosadne riječi. :P
- čini mi se kao da smo se upoznali prije mjesec dana
upoznali? što se mi ne znamo oduvijek?
pizsda.
zla i podla.
a miriše predivno. taj mali miš. i okus mu je predivan. i dodir. i tako. super radi cedevitu. i sve ostalo.
čudan neki miš.
stavit ću si ga na ključeve.
mislim neću. stavit ću ga negdje drugdje
:P

p.s. Naučite ozbiljno shvaćati ono što vrijedi da bude ozbiljno shvaćeno, a ostalom se smijte!
H.Hesse

p.s.s. Pauss, hvala za neke stvari koje samo ti možeš.

the only kissed i ever missed i shared with you.

mah. tjeraju me. organiziraju potjeru.
budem kasnije.


sretna nova svima.
you're so lucky lucky lucky.

This party is old and uninviting
Participants all in black and white
You enter in full blown technicolor
Nothing is the same after tonight

If the world were to fall apart
In a fiction-worthy wind
I wouldn't change a thing
now that you're here
yeah, love is a verb
here in her room,
here in her room.

You enter and close the door behind you
Now show me the world as seen from the stars
If only the lights would dim a little
I'm wary of eyes upon my scars

If the world were to fall apart
In a fiction-worthy wind
I wouldn't change a thing
now that you're here
yeah, love is a verb
here in her room,
here in her room.


tek tolko prije nego se sutra oporavim, pa napišem normalniji post.
:P

p.s. drown me in you