Kaje? Ti bi ti mogao zar ne? Mogao bi još jednom podmetnuti svoja leđa? Mogao bi opet pustit druge da poberu vrhnje jer pusti ljude da se vesele? Mogao bi opet biti pristojan i uviđajan? Mogao bi joj poslati polupijan neku srcedrapateljsku poruku o tome kako ovo i kako ono, a kad ju je trebalo uzet za ruku i poljubiti onda si se povukao jer ti se ne želiš nametati? Nije tvoj stil? Ti ćeš ostat rađe doma i gledat na divixu serije? Ne pleše ti se? Ti nas voziš? Neda ti se ić samnom i frendom van da upoznaš neke prijateljice? Nejde ti se s mojim društvom s mora? Ostat ćeš doma i igrati playstation? Jer tko su ti ljudi? Čuo si da je bila na kavi s nekim, pa odmah odustaješ? Najrađe bi "ubio" i nju i njega? Stavio bi na kraju i svoju glavu pod giljotinju... Sve ti to možeš. Osim jedine stvari koje te tražim - NE MOŽEŠ ŽIVJETI!
Zagrabiti u taj lonac života, naučiti se smijati samom sebi i svijetu, vidjeti da ne postoji, a pogotovo u tvom slučaju, stvar tako strašna da ne bi jednog dana postala smiješna i svega onog čega se bojiš je apsolutna nula u usporedbi s onim kakvi stvarni ljudi imaju sranja? Ali ti ne bi znao ništa o stvarnim ljudima, zar ne? Bojiš se da ne ispadneš šonjo? I nisi rođen pod sretnom zvijezdom? I ma kako bi se ona mogla zanimati za tebe? I upisao si faks koji te uopće ne zanima? Samo da te puste na miru. Samo da te svi puste na miru. Ideš samnom u beč? Ideš samnom na more landrat po obali? Ideš samnom van? Ideš na pivu ili dvje bit će još neki ljudi? Ne, ne ne ne i ne. Kako ja to mogu? Sorry, al ja ne radim ništa toliko specijalno i ti bi to mogao sve, ako ne i triput bolje. Odi živi. Ne volim ti "soliti pamet". Ne volim se osjećati kao da propuštat tisuće super stvari u životu. Ne volim stajati i osjećati se nemoćmo, kao da ne znam kako da ti pomognem. I zanemarite sad one fore, što je nekome glupo, to je drugome zanimljivo. Znam te. Znam te bolje nego što te itko pozna. I duže nego što te itko pozna. Probaj živjeti. Molim te.
p.s. 24. je bio dobar. to je sve što trebate znati.
p.s.s.
ovaj post je u biti o štednji vode a prigodno odlučio sam napisati i jednu pjesmicu;
jedne nedjelje štedili smo vodu
pa ipak par je kapljica završilo na podu
klizile su brzo niz tvoj lakat
a u blizini nije bio ni jedan patak
obrisao sam te nježno s tisuću ručnika
znao sam da ću te voljeti i bez onog šljivika
kasnije smo čitali smib i modru lastu
a ja sam posudio tvoju zubnu pastu
i dok gledao sam u tvoje usne
shvatio sam da ne želim da me ikad puste
:PPPPPP
Post je objavljen 25.01.2006. u 11:17 sati.