Where was i? a da. skijanje. bijah u Ischgl-u, mjesto na austro-švicarskoj granici (doslovno na 2800m stoji tabla i piše ovo je državna granica). ne, nitko vas ne pita za pasoš.
ocjena; 7 od 10. snob. a jebiga. kad sam bio i na boljim stazama.
mah, kako ovdje nitko ne skija, idemo na zanimljivije teme.
Kako prepoznati hrvata na skijalištu?
U 90% slučajeva, ovako;
Kreću se u skupinama od 3-6 ljudi, imaju najnovija odjela, skije, pancerice, kape, naočale, rukavice... i prosječna količina novaca koja stoji na prosječnom hrvatu na skijanju je nekih 10000kn. skijanje? ne znaju se hrvati skijat. dokazana činjenica. često viđeni kako puno pričaju na mobitel jer je roaming naravno besplatan. skorojevići. najglasniji su u redu za žičaru.
ostalih 10 posto djeli se u dve skupine. prva je ona koja se zna skijat i ima skijaško odjelo sa šahovnicom. rijetko viđeni.
druga skupina je ona koja se zna skijati al izgledaju normalno. o njima postoje samo legende.
doživljaji sa skijališta;
don't be rude to my mother
stojimo majka mi i ja na padini. kao i svaki mamin sin, objašnjavam mami kako da "odrubi" (nepotrebno da znate što je to) jedan dio staze. uto, prolazi neki lik, 25-30 godina, i napravi zavoj pored nas i "zašprica" nas snjegom. snjeg nam dođe negdje do predjela sisa. naravno, uz povik prema njema "pička ti materina!" (starobalkanska psovka) smislim plan. jadnik, ne sluteći ništa, staje nekih 50 metara (mjerna jedinica, 1 metar = 100 centimetara) od nas. spuštajući se okomito prema njemu, zarubim tik uz njega (naglo skrenem) pritom podižući znatne količine snjega s poda, tako da ga je prekrilo cijelog. nakon toga sam ga sreo nekih stotinjak metara niže niz padinu, još si je čistio snjeg iza vrata. poanta; možeš bit nepristojan prema meni, al ne prema mojoj mami.
ograda služi da ograđuje
ima strmina, na dnu strmine je umjetno napravljen skok. skočim prvi dan, skočim drugi dan. dođem zadnji dan i opet oću skočit al ratrakom (vozilo slično bageru, služi za uređivanje, "peglanje" staze) su očigledno zagladili taj skok. mislim, meni nije očigledno. zabrijem da je par metara dalje. i skočim. u finoj brzini. i što? kako to nije taj, skužim da sam preskočio neku ogradu visine cca 30-40 centimetara. i dignem pogled i vidi; dvorište! i opet ta ista ograda predamnom na drugom kraju dvorišta. i hopa... bacam se nekako na bok prek te ograde da ne slomim sebe, skije i ogradu. i uspjevam, ne znam kako. stari me gleda u čudu. ja dobivam histerični napadj smijeha izazvan vlastitom neporeznošću. poanta; zasad, nema je.
naj mi draži doživljaj sa skijanja uopće
dakle, to nije, za razliku od ova dva, bilo ove godine. nego nekoliko unazad. vozim se ja nekom sjedežnicom (žičara, sjedi se, ko pokretna klupa) sa još dva engleza. i pričaju oni kako su upoznali neke hrvate. i sad, kaže jedan drugom, gle, hrvacka ima 4,5 milje stanovnika, ili ko 1/4 Londona, i obojca umru od smijeha. poanta; riba ribi grize rep ilitiga, nemojte se zajebavat sa slovencima. nije da smo veći od njih.. ne znam kolko.
rusija
bilo ove godine, matere mi, jedno par stotina rusa u ischglu. manire iste ko i hrvata samo što imaju još više novaca. poanta; ruskinje su zgodne.
nevezano
AVE ANDREA, MORITURI TE SALUTANT!
vezano
nemoj da te bude strah.
:P
Post je objavljen 15.01.2006. u 15:03 sati.