Imamo novu kućnu ljubimicu. Udomili smo micu-macu Puležanku. Potočnice i ja navijale i navijale i nagovarale taju. Nedavno je pokleknuo i pristao. Maca je nagrada Velikoj za osam odličnih uspjeha.

Unatrag mjesec dana u kući se priča i priprema za to mače. Te koliko veliko, te da li ženku ili mužjaka, te kakvu, koje boje. Odlučismo se za dvomjesečnu ženku, crno-bijelu ili prugastu. Pa se surfalo, pa su se čitali oglasi, sve intenzivnije kako se škola približavala kraju. I onda su krenuli telefonski pozivi. Prepustila sam razgovore Starijoj. Uputila je što treba reći, pitati. I nek si vodi bilješke koga je zvala, što je saznala. Krug maca se sužavao. U međuvremenu sam organizirala upoznavanje s dvije umaške mice. Bile su slatke, kao uostalom i sve male mačkice, ali nisu imale "ono nešto". Onda je ostala jedna riječka maca. Koju je netko drugi udomio u srijedu, zadnji dan škole. Malo smo tužni bili ali se bacismo u novu potragu, i isti dan uočismo Puležanku. Telefonski razgovor, prvo Velike a onda i taje s vlasnicom željene mace. Dogovoreno upoznavanje za sutradan, na blagdan. Već prije bila kupljena posuda za pijesak, mirišljavi pijesak, posude za iće i piće, nabavljena košara za prijevoz mice.

U čeprpak ujutro su se Potočnice bez pogovora probudile u dogovoreno vrijeme. Pripremile košaru, vodu, posudu, papirnate ubruse. Još smo jednom popričali, dogovorili što sve trebaju pitati mačju gazdaricu. I odoše u neko jutarnje doba svo troje. Meni ostalo skuhati ručak, pospremiti stan, pripremiti mačji wc u kupaoni. Nakon nekog vremena, javlja Starija da je mica na putu prema novom domu. Stali su nekoliko puta, dali maci vodice, pustili je da malo prošeće po prtljažniku pa opet u košaru i dalje na put.

I stigla je! Medena, prekrasna, lijepa, čista, pametna. Pustili je da pronjuška po stanu, pa je doveli do kupaone. Pokazali joj posudu s pijeskom. I mače se pristojno popiškilo! Osvojila nas je.



Malu mazu je njena nova gazdarica cijelo popodne dadiljala i upoznavala, dok smo se tajo i ja s Mlađom i njenim razredom provodili na pikniku. Ugostiše nas na svom imanju roditelji jedne od djevojčica. Novce za hranu i piće skupismo prije, dio roditelja organizirao je dobavu i rasporedio dužnosti. Neke mame donesoše torte i kolače. Super nam je bilo, djeca su pripremila par igrokaza, pri dodjeli poklona učiteljici rascmoljila se čitava ženska populacija a i neke muške oči malo se zacaklile. Nakon par tako ozbiljnih trenutaka krenuše šale, zasjelo se za stol, zamirišala hrana... Malo se igrao nogomet, pa se tažila žeđ, pričalo se, nasmijavalo. Baš lijepo, opušteno druženje, odlično organizirano. Plastične čaše, tanjuri i vilice pobacaše se u vreće i učas je sve bilo pospremljeno. I s prvim naznakama mraka razišla se većina društva.

Prva noć s macom uzbudljiva, sa spavanjem i dežuranjem na rate. Nakon dva mjeseca života s mamom i petoro braće i sestara, Mimi je odjednom ostala sama. Traži našu prisutnost i pozornost, kmeči kad ostane sama. Slijedi prilagođavanje i usklađivanje navika. Curke su ionako doma slijedeća tri mjeseca.