Jučer mi je bila jedna draga ženica, došla speglati veš. Ja ne smijem. Muž izglača što treba za sutradan, al se nakupilo ovih dana svega. U nas se pere jedna mašina veša dnevno. I za čas posla opet naraste hrpa nespeglanog.

Muž mi je divan, najbolji kojeg sam mogla imati . I zaslužila sam ga. Prošli smo zajedno puno toga, puno više dobra nego lošeg. Svako loše učvrstilo je još više našu povezanost. Znate ono: "Nasloni se na mene sad ti, ruku mi daj, dajem ti svoju riječ da i u dobru i u zlu ja bit ću tu da te tješim i nasmiješim...." Tako je kod nas. Sad su takve okolnosti da brine o meni. Pere mi kosicu, previja rane, maže masnice, provjerava kako vježbam. Znao je on i prije i skuhati i oprati suđe, i staviti i skinuti veš sa štrika. Sad se ja usudim samo skuhati, sve nešto lagano i bez puno miješanja, a on je preuzeo cijelo domaćinstvo. Ne njurga, sve radi. I inače ga i moja mama hvali, i moja sestra i teta. Prepoznata je njegova vrijednost odavna. Ali se on i dalje i iznova dokazuje i pokazuje koliko je vrijedan i zlatan. Da vam ne bi palo na pamet tražit ga, curke! Koja je sebi već našla, ima onakvog kakvog je zaslužila u datom trenutku. Ak joj nije dobar, valja ga zamijeniti. Koja još nije našla, neka dobro gleda i provjeri koga bira. Moj nije ni za najam. Možete ga samo hvaliti. I ako ga imate priliku upoznati, samo gledati, ne dirati...

...Ne mogu reći da uživam u svemu ovome. Al prilika je da se uoči koliko sitnih malih ali i krupnih poslova obavljam u kući a nitko to do sada nije primjećivao i svi su to uzimali zdravo za gotovo. Sad kad muž nešto spegla, curke i ja mu zahvalimo. Sinoć je starija Potočnica pekla palačinke. Malo moje umijeće pripremanja tijesta, malo njeno znanje pečenja – i palačinke izvrsne (nismo ni sumnjali da neće biti). I svi je ispohvalismo sinoć, i svejedno je još par puta tražila potvrdu kak ih je baš super spekla. I rekoh da i meni paše, i ja uživam kad mi netko s vremena na vrijeme zahvali što sam mu pripremila ili obavila nešto. Možda ta primjedba naiđe na plodno tlo, jednog dana kad se vratim u kolotečinu...