Mili moji, otpuštena sam danas iz bolnice . Evo me kod sestre, popodne očekujem svoje najmilije da dođu iz Umaga. Ne znam kako bih se uopće pripremila na taj susret. Spoznala sam da sam itekako krvava ispod kože, da mogu biti i mimoza, i cendravica i strašljivica, ali i da se za 24 sata mogu potpuno preobraziti opet u pozitivnom smislu. Vraćam se kući u nedjelju, u ponedjeljak počinjem s malo promijenjenim "civilnim" životom. Za dva tjedna očekujem ponovni poziv u Kliniku, skidanje konaca i dogovor za terapiju. Usrdno se nadam da sam prebrodila najgore razdoblje svog života.

Što reći svima vama, Družbi Pjesme Kvržice, a da ne ispadnem patetična? Sretna sam jer sam BOGATA . Okružena pozornošću, prijateljstvom, toplinom i ljubavlju.

Slijedećih nekoliko postova posvetit ću proživljenim iskustvima unatrag tjedan dana. O da, pisala sam svaki dan. Materijala imala ko u priči...

Mašem vam desnom rukom, lijevu još kukavički štedim. Izgovaram se time što su mi prerezani živci i limfni putevi pa me malo strah, ali vježbam. Trudim se. Iz dana u dan bit ću sve bolje, obećajem.