U nedjelju smo bili na stanciji imenom Jurcanija (Stancija je istarski naziv za seosko imanje koje se obično sastoji od samostojeće kuće i gospodarskih objekata u blizini.). Kćer prijatelja oduševila se jahanjem i odlazi na treninge tamo. Pa smo otišli pogledati. Malena, lagana jahačica, u punoj ratnoj opremi (i s leđnim štitnikom pričvršćenim oko pojasa). Jedna trenerica, blaga, smirena. Mirni konjo. Dok su jahačica, konj i trenerica odrađivali pol sata treninga (cijena 50 kn), mi smo pogledali imanje i ostale konje.



Vani bilo sunčano i toplo, u zavjetrini čak i vruće. Pičio neki burin, što li. I prognoza bila lijepa i vjetrovita za sutradan. Što je rezultiralo prekrasnim nebom pri zalasku sunca. Zastali putem, starija Potočnica (ljubi je mati) izjurila iz auta s fotićem, i eto rezultata: