Ala, fakat sam mislila da ste se zasitili štafeta, da vas štafeta ... Prozvaše me, kolko znam – dvaput. I pomislih ignorirat pozive . I da štafeta neće zaživjeti u ovim našim prostorima. Prevarih se...

Ideala? Ihaaa, bilo je takvih dana puno. Meni najmilije razdoblje u godini je oko Božića. Jer si u to vrijeme uzmem godišnji. Pet dana – pet dana. Planine, snijeg.

Pa krenimo od jutra. Hotelska soba, ugodno topla. Buđenje uz pjesmicu s mobitela. U neko pristojno doba, oko pol 8. Dizanje bez žurbe. Poljupci u mirisne obraze Potočnica. Pripreme za doručak, pomaganje oko pletenica, pripremanje odjeće za skijanje. Obilan doručak u hotelskom restoranu. Dobacivanja i dogovori s prijateljima za susjednim stolovima. Prva jutarnja kava u hotelskom kafiću. Djeca su po sobama, gledaju MTV, spremaju se za skijanje. Nakon ugodnog ćaskanja i zafrkancije, odlazak u sobu na ubundavanje. Provjera da li je sve pripremljeno za boravak na snijegu.

Mlađa ostavlja ključ na recepciji, starija otključava spremište za skije. Raspoređujemo se u strijelce, tajo pomaže starijoj, ja mlađoj oko pancerica, kaciga i naočala. Hvatamo skije i ostali alat i pribor i marš na skijalište. Tamo si međusobno zaželimo lijep provod i dogovaramo čvenk za par sati. Tih par sati imam samo za sebe. Kuda? Pa na klizalište!!! Putem do klizališta ovlaš pogledam izloge, uslikam sanjke sa sobovima, osunčane vrhunce okolnih planina. Navlačim na noge klizaljke i na led... Sat i nešto uživanja. Iz obližnjeg hotela puštaju glazbu na vanjske zvučnike. Par klizača na ledu ne remete moj mir i uživanje...

Nakon rekreacije odlazim na skijalište. Vrijeme je za zajednički čaj. Šaljem poruku da čekam u podnožju. Moji najmiliji spuštaju se niz padinu, rumeni i nasmiješeni. Izmjenjujemo dojmove, upadamo jedni drugima u riječ, šalica s čajem cirkulira. Pozdravljamo se, dogovaramo ponovni susret. Odlazim u hotel. S TV-a dopire glazba, palim laptop i neko vrijeme odvajam za obilazak blogosfere, telefonske razgovore i porukice. U dogovoreno vrijeme stižem na skijalište. Preuzimam skije od najmlađe. Vraćamo se u hotel, presvlačimo i odlazimo na ručak. Žamor, pošalice, dogovori za popodne.

Nakon odmora poslije ručka, odlazak na hotelski bazen. Djeca se brčkaju, mi odrasli čitamo novine, pričamo, kartamo, povremeno se ubacujemo u jacuzzi ili bazen. Večer se lijeno primiče u opuštenoj atmosferi.

Večera uz smijeh i diskretnu glazbu . Zajedničko druženje s prijateljima, u nekom od kutaka hotela. Ovisno o raspoloženju, noć završava pjesmom i plesom, ili samo ugodnim ćakulanjem...

Koga od blogera bih povela s nama? Sve vas, mili moji! Tako da i vi uživate s nama. Svako u svojoj sobi, da se može osamiti po potrebi. I da nam se može pridružiti kad zaželi, bilo na snijegu, bilo u bazenu, na kavi ili plesu...

Et. Ništa spektakularno. I – osim blogerskog društva – već doživljeno.

Ni ovu štafetu ne prosljeđujem dalje. Tko hoće, nek piše. Ja otvaram muzej blogerskih štafeta... da ne bi... dosta više...