Ošli gosti. I sretno stigli u prijestolnicu. Mašala. Štucalo se nama, a sigurno se i njima štucalo... Nije da ih nismo izogovarali kad se danas nađosmo na zajedničkom ručku (a znamo i da su oni nas), hihihihi. Bijaše to i prva prilika za obiteljski razgovor nakon dječjeg boravka kod rodbine. Elem, najviše im se svidjelo u Zagrebu. Jer je starija gledala Harryja Pottera. Sa sestričnom. Koja je dobila tu privilegiju da obje Potočnice smije frizirati. Ova moja mlađa još i da poneku punđu il kiku zamotat na glavi, starija - ni čut. Al se dala sestrični. Neka, bar nekome... Onda su curke bile i na Bundeku. I dobile i slajac i sok. I smjele gledati TV do nekog noćnog doba.
U Zagorju su najviše slikale.
Dojmile ih se životinje. Od običnih, mačaka i pasa,
do egzotičnih – poput kunića, patkica, kokica, purica, gica.
I koliko god se moja teta trudila zadovoljiti gastronomske ukuse, curama je od svih finih jela najviše ostao u sjećanju kukuruz.
Oš kuhani oš pečeni. Et. Daj curkama kukuruz u ruke i okruži ih životinjama i one sretne... A vodila ih tetka i u Varaždin grad.
No nisu ga nešto doživjele. Neš ti podatke o građevinama i godinama i događajima uspješno ni u odrasla čovjeka usaditi a kamo li u dijete na godišnjem odmoru...
Sisak. Dida i baka zaključiše dvodnevni boravak djece s čašćenjem u pizzeriji. Oboje staraca su ionako duboko uvjereni kako ja ne znam kuhati, a i da vrlo često kupujem ili spravljam nezdravu hranu. Djeca tako na večernjem izlasku naručila svaka po pol pizze od šunke i gljiva. Prvo im konobar donio jednu cijelu, na jednom tanjuru. Onda ga zamoliše da donese dvije polovice na dva tanjura. Pa je čudnim čudom mlađa Potočnica dobila polovinu pizze koja je imala i šunku i gljive i sir. A starija ostala bez sira. Kad je pitala konobara zašto nije dobila sir, ovaj joj odvratio da je mislio kako ne želi sir – kad je naglasila samo šunku i gljive. (Čudo što je dijete dobilo i tijesto i paradajz na pizzi...) Al nije znao vrli sisački momak odgovoriti kako sad jedna polovina one bivše cijele pizze sadrži sir a druga ne... Didi i baki nije bilo pravo što je moje dijete tražilo što je i naručilo, i što se nadmudrivala s velepoštovanim poslužiteljem. A večera je onda završila u revijalnom tonu – baku ulovila inspiracija pa je ovaj put ona nabrajala što je sve uočila da nije dobro u starije unuke. Ter je djetetu prisjela falična pizza. Zato je i izbila buna i talačka kriza...
Za moju mamu nisu ni puno pričale. Bakica im skuhala dva ručka po narudžbi. Za spavanje svaka žemska dobila svoju sobu. Valjda im je bilo dobro. Al kažu da je doma najljepše. I da ja najbolje kuham. ;)))))
I tako. Sad smo opet sami. I svoji na svome. Ja delam, i petkom i svetkom. Čujem izvana zvuke s trga, mažoretkinje i moderne plesačice imaju nastup. Mlađa seka išla gledati stariju kako pleše. Tajo bol boluje u kući. Javio mi da danas ne može doći u noćnu zamjenu. Maslinovo ulje s tartufima koje sam polila po salati dotuklo mu probavni trakt. Meni ništ, on je na čokoladi za kuhanje. Šteta tartufa...