Za početak samo prepisujem poruku koju sam poslala Serafini:
Bijaše to najbolji koncert ikad održan na Stella Marisu. Vrhunski organiziran, ogromne i izuzetno funkcionalne pozornice. Severina je dala svu sebe, do zadnjeg atoma, i zaslužuje ovacije!










Gost iznenađenja:



Krenuli smo u Stella Maris oko pola 9. Na Radio Puli vrtila se najava koncerta za 9, po novinama je pisalo u pol 10. Mi smo za svaki slučaj otišli dovoljno rano i ne prekasno. Gužve na cesti još nije bilo, ali kako smo se približavali stadionu, tako je raja sve češće zastajala i parkirala se autima po travi, između drveća pored ceste. Nismo ni mi htjeli upasti u gužvu pred samim stadionom ter smo našli mjesto za auto na sasvim pristojnoj udaljenosti, da ne klipsamo vamo-tamo i da nas ne zaguši gužva nakon koncerta.

Oko stadiona već gužva. Hrpa bijelih uniformi. Mornarica? Mal nam bilo čudno koliko ih je i što rade tu, ali na početku koncerta sve bijaše jasno (Lovranski puhački orkestar). Poznatih faca vidjesmo, i umaških i zagrebačkih. Prošao pored nas Tomica-Srce mi je kamen, bigbraderovac. Poslije smo ga vidjeli kako se grebe kako bi sjeo na VIP mjesta. Otpilila ga hostesa bez pardona. Sjedio s običnom rajom...

Čim su počeli puštati na stadion, ugurali smo se u red. Htjedosmo sjesti u neki od separea, u niskom dijelu gledališta, ali nas je ljubazna hostesa izvijestila da su svi separei zauzeti za posebne goste. Imali smo tamance vremena zauzeti posljednjih pet mjesta u trećem redu sjeverne tribine. Super mjesta, i ubuduće ćemo pokušati birati baš takva. Prvi red sjedala ostao je prazan do samog početka koncerta. Kad se ugasilo svjetlo i muzika započela (nešto iza pola 10), redari su posjedali zakašnjele gledatelje u taj prvi red, da ne smetaju nama ostalima.

Pozornica stvarno prekrasna. Najveća do sada u Stella Marisu. Sedam lustera. Crna pozadina, načičkana svjetlima poput zvjezdica. Troja vrata sakrivena u pozadini. Efektno. Tko je sjedio na polovini istočne i zapadne tribine, još je mogao vidjeti zbivanja na pozornici. Kasnije pristigli gledatelji morali su sjesti na sjedala koja su imala pogled kroz bočne strane pozornice. Neuobičajeno – cijelo vrijeme koncerta publika je bila osvijetljena s dva grozda reflektora. Kamera smo nabrojali dvanaest. Poslije smo čuli da je bio izravan prijenos na HTV plusu. Nadam se da će se snimka koncerta pojaviti i na «normalnom» kanalu.

Razglas vrhunski. Gosti – Luka, Žera, Kemal, Jelena, Loša, Grašo - raspoloženi. Severina – fantastična. Početak malo tremast, no kasnije se sve više opuštala. Draga mi je, cijenim je i volim. I svaki odgledani i odslušani koncert, svako njeno javljanje u eter u emisiji moje omiljene radijske voditeljice – nanovo me uvjere u to da je zvijezda u pravom smislu te riječi.

Koncert je trajao do nekih pola 12. Završio vatrometom. Posljednju pjesmu otpjevali su Seve i Grašo. Dok je pjesma još trajala, dio publike se digao i krenuo prema izlazima. Mi ostadosmo frapirani. Mlaki i jedva čujni pokušaji vraćanja Sevke na bis nisu dali rezultata. Nakon vatrometa (ništ posebno, već viđeno u Umagu) i mirisa raketa u zraku, na pozornicu su stigli rastavljači i počeli demontirati...

Dolje, oko stadiona, vrvilo je kao u košnici. Afterparty je najavljen u službenom baru Turnira. Mi se probismo kroz mnoštvo. Buljuk ljudi sudarao se, jedni su izlazili van u potrazi za autom, drugi su – mahom mlađi i svečano odjeveni – hitali na party. Nadam se da su se dobro zabavili.

Potočnice su ubrzo zaspale a mi veliki smo, oduševljeni viđenim, još neko vrijeme slagali utiske.