Proteklih par dana Umag je bio domaćin 2. međunarodnog sajma ribarstva i ribarske opreme u Republici Hrvatskoj. Crofish.



Oko 120 izlagača u školskoj sportskoj dvorani. Zbog sajma nam djeca nisu imala tjelesnu kulturu u dvorani, al ajd... U petak navečer počelo se pripremati po Trgu slobode zbivanje. Puhao vjetar, malo raznosio okolo promidžbene materijale. U subotu nas je Dubrovačko-neretvanska županija počastila vinima iz svojijeh krajeva. Na nekoliko štandova dijelile se školjke, čulo se svud po Trgu cuclanje i srkanje, hihihi. Nisam se usudila probat školjke. Svaka čast ribarima i kuharima, al ne bih rada riskirala rigoleto... Orila se pjesma gradom. Po planu i programu trebao je i Vinko Coce nastupati. Valjda je. Nisam ga vidjela. A iz stana sam čula neki jaki muški glas kako se probija vrelim zrakom. Valjda bijaše njegov.

Pročitah i da je u petak u dvorani Pučkog učilišta održan 4. susret klapa "Sveti Pelegrin", domaćin bijaše umaška klapa Lungomare. Susret slabo posjećen. Jadni ljudi, i izvođači i malobrojni slušatelji. Ljeti je za usahnuti od vrućine i sparine u toj dvorani. (Zimi – za smrznut se...) A raja se bila i raštrkala po Trgu. No, ovo je uobičajena situacija u našem gradu. Da se istovremeno održavaju neke manifestacije koje razvlače ionako malobrojne goste grada. A da su se povezali i udružili i uklopili jedni drugima, bila bi to prava fešta.... Organizirali taj klapski susret Učilište, Grad, Turistička zajednica i Hempel. Ko da nisu znali što se istovremeno zbiva, nitko od njih....

Moje budokai-dijete u subotu položilo za narančasti pojas!



Malo se i pofajtala s jednom djevojčicom, minutu-dvije, čisto da osjeti. Jer je bila preslaba za pravu borbu. Zbog kašlja koji je razdire već danima, i ne dopušta da se naspava pošteno. Treba još izdržati danas, nastupa na priredbi dramske skupine Društva "Naša djeca". Zadnjih pet dana imala je probe, dolazila mokra i izmoždena doma. Ubija ova vrućina i sparina... A kažu da će biti još gore, da će nam temperatura prerasti 30 stupnjeva...

U subotu doživjeh iznenađenje, najblaže rečeno. Bloger koji me godinu dana ignorirao i izmotavao se svim mogućim isprikama udostojio me jednom blogerskom kavom! Došao mi na vrata, sam, i oran da me izvede van i plati kafu. Sjedoh tako s njim, on naoružan mobitelima, mal pričao sa mnom, mal ga zvali. Na početku skoro perje letjelo al se postupno smirile tenzije. Oprostismo se bez rana i ogrebotina. Možda njegujem imidž blage tetice na blogu, al znam i ja stisnut ruku...