Sutra mi stiže majstor u radnju. U 7 ujutro. Još da njega preduram dva dana (nadam se da će mu toliko trebati da obavi što treba), i dosta više majstora...

Zbog majstora nećemo ići sutra u Motovun. Što propuštamo? "..cjelodnevno zabavno događanje pod nazivom "Dan zmaja". Program, koji počinje oko 13 sati održavat će se na raznim gradskim lokacijama, a posjetitelji će moći uživati u zabavno edukativnim sadržajima te u maštovitim srednjovjekovnim jelima kao što su zmajev odrezak, vitezova plata. S "Danom Zmaja" Motovun će na jedan dan postati vesela povijesna pozornica na kojoj će se uz kostimirane povorke, ceremonijalno pucanje, prezentiranje starih zanata oživjeti duh srednjeg vijeka. Ujedno, biti će predstavljene srednjovjekovne tradicionalne vještine, a vitezovi će demonstrirati svoja mačevalačka znanja. Kroz brojne radionice posjetitelji će dobiti priliku učiti gađanje iz samostrela ili luka i strijele, te dobiti poduku iz streličarstva i mačevanja. Organizirat će se i kreativne radionice izrade zmaja koji će se potom puštati nad Motovunom. Zabavu će u poslijepodnevnim satima, s početkom u 17.30 sati, upotpuniti besplatni koncerti Dade Topića i Dragonflyja, Gustafa i Cocktails banda." (M.Č., Glas Istre) A baš sam se nabrusila. I na zmajeve i Dadu...

Jučer je moja manja Potočnica obavila EEG glave. Pokupila sam je iz škole, jer doktorica radi samo prije podne. I naša osnovna škola radi samo prije podne. Pa tako ja u neko prijepodnevno doba put pod noge, po zvizdanu. Dođoh u školu, ostavih dežurnoj učenici osobnu iskaznicu, prođoh vrelim školskim hodnicima. Vrata do dvorišta sva otvorena, ni daška propuha. Uđoh u razred po dijete svoje malo, a iznutra me zapahnuo vreli zrak. Temperatura debelo preko 30°C. Učionica gleda na neku jugoistočnu stranu, od rane zore je pod opsadom sunca. Ne pomažu zavjese, otvoreni prozori ne donose olakšanje. Čim se vrata otvore, klinci koji sjede ispred prozora (a među njima i moja princeza) na udaru su propuha. I to je sigurno jedan od razloga glavobolje. Učiteljica se na roditeljskom jadala kako djeca nemaju koncentracije, kako su mokra od znoja, spava im se, a ona ne može pomoći. Nema škola sredstava za klima uređaje, bar za taj dio zgrade koji je najugroženiji početkom i krajem školske godine. Kako li će ta djeca produrati paklenu vrućinu do 21. lipnja, zaista ne znam...

Do doktorice pješke par minuta, ali dovoljno da obje budemo crvene i mokre. Doktorica nas dočekala u ugodno rashlađenoj ordinaciji. Pažljivo i razumljivo objasnila je Potočnici što će joj raditi. Na glavu joj stavila gumenu mrežu i pričvrstila je čičkom ispod brade. U mrežu uplela elektrode. Polegla dijete na ležaj, poheftala joj u elektrode crljene žičice. I onda je desetak minuta promatrala. Nju i papir što je izlazio iz printera (jel se meni samo učinilo, il vidjeh oznaku RIZ na tom printeru...?). Dijete moralo disati normalno pa duboko pa otvarat oči pa zatvarat oči. I konačno, završilo prikopčavanje na struju. Potočnica se bila prije uplašila, kad sam joj objašnjavala što će teta doktorica raditi - dijete negdje u podsvijesti imalo pojam električne stolice i pogubljavanja kriminalaca i ubojica, pa se skoro rasplakala i rekla da neće ona struju pa da joj se glava trese... Jedva je uvjerili tajo i ja da to nije to. I nije bilo, poslije priznalo dijete, hihihi. Elem, doktorica je ustanovila da nema nekih zabrinjavajućih pojava. Jedino joj se čini da je pri dubljem disanju cirkulacija malo oslabljena, ali to pripisuje upali sinusa. Dogovor je da dijete i dalje promatram (ihaa, pa to svaki dan radim). Ukoliko se i nakon škole i nakon ronjenja i kupanja nastave glavobolje, da dođemo opet. Pa da nas eventualno uputi na još koju pretragu. Ako se stanje poboljša ili čak potpuno smiri, da dođemo uoči slijedeće školske godine na kontrolu. I sad smo obavili sve što smo planirali. Antibiotik je prestala piti. Okulist kaže da je vid perfektan. Helikopter-bakteriju smo valjda ubili ili bar ošamutili na par mjeseci. I jedva čekamo kraj lipnja i prestanak testova, zadaća, ranog jutarnjeg buđenja, boravka u učionici bez zraka. Jedino još treba otići na izlet.

Obje curke još imaju "za obaviti" jednodnevne izlete. Mlađa ide na Brijune. Za manje od 200 kn po maloj osobi, povest će nju i njene pajdaše turistička agencija prvo busom do Fažane. Potom brodićem do Brijuna. Pa će tamo vlakićem obići znamenitosti, žive i nežive. Onda će obići i Pulu, i zrakoplovnu luku, i akvarij. Pa će se voziti i pravim vlakom, do Kanfanara. Tamo će ih pokupiti bus, provesti pored Limskog kanala i vratiti u roditeljski zagrljaj. U 7 ujutro kreću, trebali bi se vratiti oko pol devet navečer. Čisto sumnjam, jer se uvijek takvi izleti produže do kasnih noćnih sati, čak i ponoći... Starija će obići Krk, Cres i Lošinj.