Moj je dragi ptica lastavica. Odletio u toplije krajeve. Sinoć krenuo na put, na Siciliju. Vraća se u noći s nedjelje na ponedjeljak. Studijsko putovanje s kolegama iz branše. Lani obišli dio Francuske.





Prilika za vidjeti kako rade drugi, usput se međusobno bolje upoznati i, na koncu, uživati. Neka, nek mu je. Uvalila mu fotić, dvije kartičke i četiri ful pune ba(k)terije, pa nek slikavava. Lani nam je, uz pregledavanje slika, prepričao izlet (do u detalje, familijarna crta, hehe). Očekujemo to i ovaj put.

Tako da smo mi pišulje opet same, falična obitelj. Potočnice će pješačiti i do škole i natrag. Jer, tajo je jutarnji prijevoznik. A kad ga nema ili puše neka strašna buretina ili lije ko iz kabla... Jutros se nešto namrčilo, naoblačilo, ali je ostalo samo na prijetnji oblaka. Žao mi je samo što će popodne curke biti par sati same. Moram smisliti strategiju, dati im smjernice, da se zaposle i ne dođu u priliku pokefati. Riječima. Starija, pubertetlilja, sipa ironiju, cinizam, sve naveliko. Mlađa misli da je ova zeza, ali nije sigurna sto posto pa se već unaprijed buni.

Jučer sam izvukla (iz vakuum vreća, super stvar) jakne i veste. Sretna, starija još može nositi neke jakne pa ne moramo kupovati nove. Prepuštam mladoj dami neke svoje hlače i majice, raste i sustiže mater... ;))) Majice kratkih rukava završile sezonu. Meni počela sezona žutih čizmica... O Danima kruha bolje i ne pričati. Debakl. Zamijesih jučer tijesto između dviju smjena. Ostavih nek se diže. Pišu neke knjige, nek je na toplom ali ne preko 30. Je, u stanu je bilo oko 20. Došla na Dnevnik, tijesto nešto stidljivo uzašlo. Premijesila, curke napravile željene oblike. Pekla sam u električnoj pećnici sat i pol vremena. Već su svi otišli spavati kad sam izvadila mirišljavo nešto van. Cijelu noć snifala krušni miris. A jutros, imam što i opipati. Mislim, oblik je ostao, ali su komadi tvrdi... Nikad od mene pekarice. Ne ide mi, pa ne ide... No, Potočnice odnijele u školu svaka svoju kreaciju. Samo gledati, ne jesti!