Jučer je bio Svjetski dan pješačenja, koji se posljednjih osam godina održava u svijetu svake treće listopadske nedjelje (ovo sam našla na Internetu, iako čitam da je bilo obilježavanja i prve i druge nedjelje, valjda kako kome paše). Danas učenici razredne nastave hrvatske osnovne škole pješače do Stella Marisa i natrag. Dolaze u školu bez torbi, s ruksacima i negaziranim napitkom, u udobnoj odjeći i obući i s kapom za sunce. U Stella Marisu ih čeka marenda. Ne znam kome će biti napornije, klincima ili njihovim učiteljicama. Treba to otklipsati... Lani je razred manje Potočnice išao pješke na drugi kraj grada, u privatni zoološki vrt jednog sugrađanina. Do tamo su stigli svi na broju i čitavi. Za natrag je bilo stani-pani. Dovukli su se sa zakašnjenjem od sat vremena, crknuti. I oporavljali se dva dana od napora... No, neka, malo gibanja ne škodi. Nije vruće, da-pače (da-patak) – jutrošnja temperatura od 13 stupnjeva i očekivana podnevna od 20 tamance je za šetnju po svježem zraku. A bura koja je puhala ovih dana pročistila je zrak, gušt je izaći van.

Vikend ovaj put prošao bez izleta (ima i toga kod nas, kako ne bi bilo). U petak sam se čula s dvojčicom, dogovarale možebitnu blogersku kavicu. No, obveze oko vjenčanja na koje su išli nisu dopustile njoj i dragom joj trosatno izbivanje. Jer, pored putovanja amo-tamo, ne bi nam bilo dosta pol sata priče (žglabranja, ćaskanja, spikanja, lajanja, torokanja, i kako sve ne...). Šteta, no bit će još sigurno prilike za susrete blogerske vrste.

U subotu je moj dragi imao obveza, cijelo popodne. Ter smo curke i ja proboravile jedan dobar dio dana u dvorištu. Pri tome je stradalo strpljenje dvorišnog mačka. Starija Potočnica ga je pokušala slikati i pri tome se osobito obrušila na mačkov rep. Trajalo je to neko vrijeme, Žućko je zaista bio strpljiv i stoički podnosio muštranje.



I onda mu je prekipjelo. Frknuo i otišao iz dvorišta, uvrijeđen i ljut... Onda smo se pokupile u šetnju. Novom obalom. Bura je puhala na granici neugode. U zavjetrini za kratke rukave, ali na vjetrometini – jakna je jedva pomagala. U šetnju i vožnju rolama i biciklima uputilo se dosta sugrađana i nešto jesenskih turista. Miris mora jedva primjetan. Prošli tjedan još je bilo hrabrih kupača, ovaj više ne. Gotova je sezona kupanja.

Nedjelja opet sunčana. Dopustili si dulje spavanje, opušteno jutro uz doručak, crtiće i čitanje novina. Popodne dragi išao u Pulu, na pokop. Starija Potočnica bila na rođendanu prijateljice. Mlađa i ja prošetale do radnje. Dragi se javio iz auta, kaže da je prekrasan zalazak sunca. Dok smo pišulja i ja dohvatile fotoaparat, zaključale radnju i pojurile na obalu, Sunčeva se kugla već utopila. Baš šteta, niti smo mi vidjele zalazak a bogme onda ni vi nećete. Ma, ulovit ću ja već to Sunce.

Šumari, planinari, znalci, moja velika Potočnica moli za pomoć. Ne zna nazive ove dvije biljke koje je pokupila u našoj šumi. Pomagajte.