Još samo ovu subotu radim popodne. Nema više smisla. Izvan sezone je subota pusta i čemerna i prije podne, ali rade drugi pa radim i ja. Vjerojatno će i robna kuća od slijedeće subote završavati radni tjedan subotom ujutro.

Evo me na poslu, čak i ranije nego uobičajeno. Htjela sam na šišanje ali je gužva kod frizerke. Pa sam produžila ravno u radnju. Moji mili otišli na plažu. Potočnice danas nose podvodni jednokratni fotoaparat. Bit će slikavavanja pod morem i iznad njega, smiješnih faca, nogu i guza u prolazu, poneke školjke ili uplašene ribice. Tajo je već najavio da će biti samo promatrač, ne mili mu se u rashlađeno more. A cure – što znaju djeca što je hladno more...



Na povratku s kupanja, mlađa Potočnica još ima zadatak kupiti praznu pernicu da u nju potrpa olovčice, bojice i ostali pribor. Time završavaju pripreme za školu. Ljetna zadaća napisana (mlađa dobila iz hrvatskog i matematike hrpu zadataka), prelistane skoro sve knjige iz prethodnog razreda, čisto podsjećanja radi. Školske torbe oprane i osvježene. Sutra je dan odmora. Spavanje do kasna, zajednički doručak, pripremanje odjeće za ponedjeljak, a navečer odosmo na pizzu.

Svekar, jedini živući dida mojih djevojčica, neki dan poslao poštom novčiće. Prvo je nazvao Potočnice, onako baj-d-vej natuknuo kako mu je sutradan rođendan i kako će poslati curkama novce za pizzu, da ih počasti. Lova je stigla. Naravno, morala sam podsjetiti i muža i djecu da čestitaju didi rođendan. Pišulje se zahvalile na lovi. Danas nađoh u torbici potvrdu o primljenom nofcu. I tek tada zamijetih tekst. "Dida šalje novce Maloj, Velikoj i tati da se počaste za didin rođendan." E, moj svekre... Mislila sam da je luda glava ozdravila. Pričala sam vam, ne komuniciram nešto s njim i svekrvom, ali su mi izrazili sućut, i ja sam svekrvi izrazila sućut kad je umrla njena mama, i mišljah da smo nekako unormalili te odnošaje. Kad ono – šipak! Jadni su mi i smiješni. Izgovorali smo ih na rođačkim susretima u Dugoj uvali ovog ljeta. Ni muževa sestrična ne razgovara s njima, u gradu ovi okreću glavu od nje i muža joj. U devetnaest godina koliko ih znam, svekar i svekrva su pokrenuli iks svađa, par puta se pomirili s rodbinom, prepucavaju se s onima s kojima su još dobri. Zamorni su. I vlastitu je kćer (ona moja čuvena šogorica) stari već nekoliko puta izbacio iz kuće, uzeo joj ključeve od svog stana pa bi se nakon nekog vremena slizali... Ma, neću se zamarati. U slast ću se sutra naklopati te pizze.

A drugi vikend, ako i nas i sestrinu familiju zdravlje posluži, eto nas u metropoli. Mala (ali nije više jedva rođena) Dora nas očekuje. Njen braco je nešto šmrkav i kašljav, čekamo zdravstveno izvješće tijekom tjedna pa ako klinac mandolinac ozdravi, stižemo. U međuvremenu treba preživjeti prvi tjedan škole...