Jučer sam imala malu strku. No ipak sam uspjela poslije jutarnje šihte uloviti vremena za kavicu s dragim. Njemu dobro došao odmor, sređuje spavaću sobu prije dolaska novog kreveta. Trebalo je rastaviti stari krevet, pobacati svu ivericu van, očistiti stan. Pa pripremiti zidove za gletanje i farbanje. Više traje priprema od samog farbanja. Sobica nam je 3 sa 3, s gredom koja spaja krov s podom. Greda nije posred sobe, ali svejedno smeta. Nebrojeno puta sam se zveknula u nju. Kao i curke u dječjoj sobi. Znaš da je tu, ali tog trenutka dok prolaziš nešto ti privuče glavu i odjekne cijelo potkrovlje. Tupim i šupljim zvukom.

Konzum, pa ručak za nas dvoje. Curke još u kampu. Odlazak doktorici. Dan prije dogovorila s medicinskom sestrom da mi pripremi uputnicu za kontrolu vida. Otišla u dogovoreno vrijeme. Čekala više od pola sata, neki se nezadovoljni pacijent uvalio sestri i melje li ga melje. Inače sam strpljiva, stvarno. Doktora se načekala u životu. Uzmem si nešto za čitati ili pričam s ostalim pacijentima. I u ostalim redovima mogu stajati. Osim ljeti, ako mi padne tlak. Onda izađem. Odem si negdje sjesti, popijem si malo vodice. Nekad sam durala do granica izdržljivosti, dok mi se ne začepe uši i pred očima počnu skakutati morske zvjezdice. No, za jučerašnji sam se dan naivno naručila u Ghetaldusu na pregled, nekih tri frtalja sata nakon dogovorenog podizanja uputnice. Baš sam naivna. Čekajući kod doktorice, nazvala sam Ghetaldus, najavila da ću malo zakasniti. Nema problema.

Napokon uzela uputnicu, nazvala dragog da me pokupi autom i odveze na kontrolu. On je nastavio u kamp, po Potočnice. Naravno, kod okulistice sam čekala. Skoro sat vremena. Klimatizirana čekaonica, ljubazna sestra, hrpa časopisa. Dogovorila s dragim da nahrani gladnu dječicu, a ja ću mu poslati poruku prije nego uđem kod doktorice. Tako je i bilo. Kontrola pokazala da mi vid nije oslabio unazad dvije godine. Iako puno više vremena provodim pred kompićem. Super. Ali sam si svejedno kupila nove okvire i naručila stakla. Ovaj put antirefleksna i sa zaštitnim slojem od ogrebotina. Kad su pregled i dogovor oko stakala bili gotovi, dragi me pokupio autom, odvezao doma, skuhao kavicu. Izljubila se i izgrlila s Potočnicama, popričali malo kako je proteklo jutro. I stigla u radnju na knap, par minuta prije početka druge smjene.

Traganje za novim okvirima proteže se unatrag dvije godine. Svojevremeno sam se oduševila okvirima koje je Renata Sopek nosila na reklami za jedan deterdžent. Već su i curke moje vikale kad god bi bila reklama: "Eno maminih naočala!" Pa sam se raspitivala po optikama. Pitaju oni mene koji je proizvođač naočala. Otkud ja to znam, reklama je za deterdžent i ne piše sa strane "Renata Sopek nosi te i te naočale". Onda sam pisala promidžbenom timu Saponije. Tišina. Neima odgovora. Do Renatice nisam došla. Nisam ni išla. Prošli tjedan, nakon odluke o promjeni okvira, ušetah u susjednu optiku. I – gle čuda! – okviri vrlo slični tako željenima. Dragi odobrio. Drugi tjedan ja u novom looku!