Jučer smo gledali priredbu naše osnovne škole. Četvrti, peti i prvi razredi pokazali su neka svoja umijeća. Mala Potočnica jedva je dočekala nastup:



Tijekom predstave pročitana su imena učenika koji su sudjelovali na raznim natjecanjima, državnim, regionalnim i ostalim. U školi su mojoj starijoj Potočnici rekli da treba doći na priredbu, jer će biti pročitano i njeno ime i dobit će nagradu, knjigu ili slično. Posebno se dotjerala za tu zgodu. U rafalno izgovorenim imenima i nabrajanju natjecanja i osvojenih mjesta, čulo se njeno ime i da je osvojila 3. mjesto na regionalnom natjecanju KLOKAN BEZ GRANICA (to je inače i međunarodno matematičko natjecanje). Prozvani učenik digao bi se sa svog mjesta i bio nagrađen pljeskom. Tako je bilo i s mojom matematičarkom. Sa stidljivim smiješkom ustala se i brzo opet sjela.

E, al na kraju zabavnog dijela priredbe, pozvani su svi učenici s natjecanja da dođu na pozornicu gdje će im ravnatelj predati nagrade. I nabrojana su sva natjecanja osim Klokana. Učinjena je i zajednička fotka. Moje dijete ostalo u publici. Nije prozvana. Pitam voditeljicu programa, ne zna ništa, ona pita učiteljicu matematike, i ova kaže da su klokanovci samo pročitani i ne dobivaju nikakvu nagradu. Niti se slikaju. Mislim, halo?!!! Ne mogu vam opisati razočaranje, i njeno i naše. K´o pokisle kokoši vratismo se kući. Malena je veselo pocupkivala pored nas, a nas se troje s gorčinom vuklo doma...

Reći ću ja već ravnatelju za taj propust, stvarno nije fer. I da se donese odluka o dodjeli nagrade i da joj se preda ta nagrada naknadno, nije to to. Šteta, velika šteta. Džaba pohvalnica za odličan uspjeh u petom razredu, kad je ovdje zakinuta. Tajo joj je savjetovao da se slijedeće školske godine javi na bilo koje drugo natjecanje osim Klokana. Ne bude je Klokan više vidio, ziher.