Jučer smo gledali priredbu naše osnovne škole. Četvrti, peti i prvi razredi pokazali su neka svoja umijeća. Mala Potočnica jedva je dočekala nastup:

Tijekom predstave pročitana su imena učenika koji su sudjelovali na raznim natjecanjima, državnim, regionalnim i ostalim. U školi su mojoj starijoj Potočnici rekli da treba doći na priredbu, jer će biti pročitano i njeno ime i dobit će nagradu, knjigu ili slično. Posebno se dotjerala za tu zgodu. U rafalno izgovorenim imenima i nabrajanju natjecanja i osvojenih mjesta, čulo se njeno ime i da je osvojila 3. mjesto na regionalnom natjecanju KLOKAN BEZ GRANICA (to je inače i međunarodno matematičko natjecanje). Prozvani učenik digao bi se sa svog mjesta i bio nagrađen pljeskom. Tako je bilo i s mojom matematičarkom. Sa stidljivim smiješkom ustala se i brzo opet sjela.
E, al na kraju zabavnog dijela priredbe, pozvani su svi učenici s natjecanja da dođu na pozornicu gdje će im ravnatelj predati nagrade. I nabrojana su sva natjecanja osim Klokana. Učinjena je i zajednička fotka. Moje dijete ostalo u publici. Nije prozvana. Pitam voditeljicu programa, ne zna ništa, ona pita učiteljicu matematike, i ova kaže da su klokanovci samo pročitani i ne dobivaju nikakvu nagradu. Niti se slikaju. Mislim, halo?!!! Ne mogu vam opisati razočaranje, i njeno i naše. K´o pokisle kokoši vratismo se kući. Malena je veselo pocupkivala pored nas, a nas se troje s gorčinom vuklo doma...
Reći ću ja već ravnatelju za taj propust, stvarno nije fer. I da se donese odluka o dodjeli nagrade i da joj se preda ta nagrada naknadno, nije to to. Šteta, velika šteta. Džaba pohvalnica za odličan uspjeh u petom razredu, kad je ovdje zakinuta. Tajo joj je savjetovao da se slijedeće školske godine javi na bilo koje drugo natjecanje osim Klokana. Ne bude je Klokan više vidio, ziher.
Post je objavljen 07.06.2006. u 11:10 sati.