Pjesma o jednoj mladosti

18.04.2006., utorak

Doma!

Doma je najljepše... Jučer smo se vratili, u rano poslijepodne. Ručali za svojim stolom, poslije prošetali uz more. Živnuo mi grad, većinom ga okupirali Talijani. Parlaju glasno i živahno na sve strane. Kafići i restorani iznijeli i posljednje stolove i stolice na terase. Bjelasaju se gole ruke i noge, već su neki uspjeli i pocrveniti u ovih par dana sunčanja. Sezona se pomalo nazire. Neka je suhog i toplog vremena, bit će posla...

Bilo mi je divno za Uskrs. Srce mi je puno i veliko kao planina! Boravak u Zagrebu započeo je s blogerskim druženjem. Imala sam zadovoljstvo i čast upoznati Koki, Franca i Darkwolfa i provesti s njima neko vrijeme u ugodnom i opuštenom razgovoru.

Prije sastanka s blogerima, trebalo je objasniti sestri i njenima s kim ja to planiram izlazak. Kao što sam i predvidjela, nećakinje su sasvim normalno reagirale na podatak o mojoj pripadnosti blogerskoj zajednici. Sestra i šogor me obično smatraju otkačenom, pa su samo slegnuli ramenima. Sutradan su i mami pokušali objasniti moje nove interese. Nisam se puno miješala u te razgovore. Došla sam ljudovati, i to sam učinila.

Uskrs smo proveli nas jedanaest u veselom raspoloženju. Mami – bakici nismo dopustili padanje u bed. Pored troje djece i obveza oko kuhanja, zaista nije imala puno vremena za tugovanje. Da, bio je to prvi Uskrs, prvo obiteljsko okupljanje od tajine smrti. Svima nam je bilo neobično i nedostajao nam je, jako. No mi smo ostali, moramo planirati život u novom sastavu.

Mama je čvrsto odlučila otići u dom za umirovljenike. Planira uskoro predati dokumente i čekati na red.Za ostavinsku raspravu sestra i ja smo se dogovorile odreći se nasljedstva u maminu korist. Kad mama ode u dom, zajedno ćemo odlučiti što ćemo sa stanom – prodati ili iznajmiti. Vinograd će sestra i šogor pokušati održavati do berbe, tih (taji obećanih) godinu dana od smrti. Pokušati, jer to je velika obveza, treba vremena, volje i znanja. Nakon tih godinu dana najvjerojatnije ćemo oglasiti prodaju. Eto, dogovorili smo.

Na kratko smo obišli i rodni mi grad. Nismo htjeli bakicu puno opterećivati, pa smo je za Uskrs odvezli u Sisak, zapalili svijeću na tajinom grobu, iznenadili kratkom posjetom kumove mojih staraca i vratili se u Zagreb. Prespavali kod sestre još jednu noć i ujutro zapalili na more. Svugdje je lijepo ali...
- 08:35 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Dobrodošli!

Prirasli mi srcu