Nadam se, pače vjerujem da svi znate što znači APP (a-pe-pe: ako prođe-prođe), doskočica, dosjetka ili izreka moje i svih mlađih generacija. E, taj se famozni a-pe-pe zbio prošli tjedan mojoj mami.

Naslovljen na mog taju, stigao u četvrtak račun iz bolnice. Sisačka i petrinjska bolnica, u kojima je ležao tajo, nose isto ime i potpadaju pod istu administraciju i računovodstvo. Stigao tako račun za 18 dana ležanja u jednoj od tih bolnica, na oko 800 kn. Nit´ piše za koju bolnicu je obračun, nit´ za koje razdoblje. Važno je i to razdoblje, jer niti u jednoj bolnici tajo nije ležao točno tih navedenih 18 dana. Na svu sreću, čitav tjedan je kod mame ostala sestra. Mama se uspaničila, kao i obično, ni sestri nije bilo baš svejedno. Sjele i nazvale prijatelje. Iz društva maminih i tatinih prijatelja jedna je frendica radila u Internoj banci Željezare a snaha drugih prijatelja je doktorica u sisačkoj bolnici, dakle žene imaju neke veze o takvim stvarima. Telefonski poziv, konzultacije i moja sestra ode u bolničku upravu. Odnese račun i tatinu knjižicu dopunskog zdravstvenog osiguranja. Službenica pogleda u kompjuter, ustanovi da je riječ o greški, unese broj zdravstvenog osiguranja i stornira račun. Pet minuta njenog posla.

Koliko umirovljenika, boležljivih i usamljenih starijih ljudi plati ovakve račune?! Čim prime one svoje jadne mirovine, pokupe sve račune i odmah u banku ili poštu. Da sve plate. Da im ne bi uskratili to vražje dopunsko osiguranje, da ne ostanu bez struje, grijanja, telefona ili televizije. I nemaju nikoga tko bi im dao savjet u ovakvim slučajevima. Pa daju polovinu svoje penzije za ležarinu u bolnici (oprostite mi, ne mogu to opisati ljepšim riječima)... A u bolnici napišu račun, pa a-pe-pe...