|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Stihovi, pjesmice i takve gluparije
***da me poželiš to znam
poželiš samo osmjeh da ti dam
ali moje srce iako te voli
zapamti da nikad neće da te moli
jednom ću otići od tebe zauvijek
možda me nećeš vidjeti više
možda će me izbrisati jesenje kiše
tebi će tada biti žao
jer me voljeti nisi znao***
***ne znam ko je izgubio više
ti ili ja?
ti što nikada više nećeš naći
nekog ko će te voljeti
više od mene
ili ja što sam izgubila
sve što sam imala***
***on ne zna, on ne zna
da ga volim srcem svim
on ne zna kako boli
jednom žalit će za tim
on ne zna da će i njega stići
jednom sve što je stiglo mene
bit će suza kao kiše
ali mene nikad više
ja ću ovu ljubav nekako preboljeti
ali neću nikad nikoga kao tebe voljeti***
***ona ga je voljela, on je odbijao
ona ga je tražila, on se skrivao
ona je plakala, on se smijao
tek kad je otišla, on je shvatio
koliko je izgubio***
***sve što sam imala tebi sam dala
voljeti drugoga nisam znala
sve sam dane posvetila tebi
a samo više bola nanijela sam sebi
voljela te više od same sebe ali
sreće meni nema kraj tebe***
***I hate the way you talk to me
and the way you cut your hair
I hate the way you drive my car
I hate it when you stare
I hate your big dumb blue shoes
and the way you read my mind
I hate you so much it makes me sick
it even makes me rhyme
I hate it, I hate the way you are always right
I hate it when you lie
I hate it when you make me laugh
even worse when you make me cry
I hate it that you are not around
and the fact taht you didnt call
But mostly I hate the way I dont hate you
not even close, not even a little bit, not even at all***
***MOžda previše tražima
a premalo dajem
Možda previše pričam
a premalo toga bitnoga kažem
Možda previše maštam
a premalo toga shvaćam
Možda se malo za nas borim
ali znaj da te puuuno volim***
Otišo si, e pa nek si
Da si barem bio sexy
Jebati ti je svaka dala
E ja sam te zajebala
Baš je lijepo sad bez tebe
I na kraju ko te jebe
***Nemam što počinjati
ti si počeo i odabrao,
a ja ću samo završiti
Ne želim polovične stvari
ni riječi na pola izrečene
upućene slučajno meni
Došla sam do granice
uzmi sve ili ostavi
Odgovor tvoj se naslućuje
iz tvojih riječi
Ne treba ti nitko više
Tko sam ja da ti se miješam u život?
Jedno tužno biće s osmijehom na licu
Ja sam ružno pače zalutalo u vremenu
i slučajno se našlo na tvome putu
poželjelo malo tvoje ljepote
ispunjenje sna, biti, voljeti...***
*** Zašto mi govorite da ste ga vidjeli
kad počinjem polako da ga zaboravljam?
Zašto me pitate dali ga još uvijek volim
kad ni sama ne znam odgovor?
Da li mi morate govoriti o njegovoj sreći
sad dok mi je još lice vlažno od suza...
Dali me morate podsjećati na njega sad
kad je svemu tako brzo došao kraj???***
***ovo je ljubavna pjesma za tebe
ja je pjevam a liječim sebe
moje slomljeno srce kao rana peče
rekao si :"oprosti, bila si za jednu večer"
Suze su se miješale sa kapima kiše
"žao mi je, ali ne volim te više"
o bože daj da umrem pomislih tada
ja želim ljubav a ne samoću sada
drhtavim rukama pripalih zadnju cigaretu
ustadoh se ponosno i pođoh prema vjetru
u vlasima kose osjetih vjetrovu tužnu baladu
tješio me samo vjetar u ovom mrtvom gradu***
...još jednom smo sve završili, priču smo ponovno zaključili...ne mogu reći da sam gubitnica...ali boli me, pa nisam ni pobjednica...kao neku obavezu prema svemu što je bilo, prema onoj pustoj ljubavi koju sam za te osjećala, prema svim onim suzama koje sam za te prolila,prema svim molitvama koje sam za nas Bogu uputila....dala sam ti još jednu priliku...nisam ti vjerovala...nisam se ni nadala...ipak, duboko u sebi sam očekivala bajku....ja i ti kao princ i princeza, hehe prevarila sam se...ponovno si me iznevjerio....moje povjerenje zlouporabio...ali nisi me povrjedio...barem ne toliko kao prvi,drugi i ne znam koji puta prije...sinoć mi čak ni suze nisu tekle...krenula sam jecati tek iz navike i onda malo promislila...ma čemu??..za koga???...dosadna sam sama sebi kad govorim da me nisi vrijedan..znamo to i ti i ja...rekla sam ti to u lice....a ti me proglasio bahatom...hahaha kako sam se smijala kad sam došla doma sinoć i vratila film unazad...ti meni da sam bahata...nije li to ironično....možda te iznenadilo što je umjesto suza zasjao osmijeh kad si rekao da ideš drugoj...možda te šokiralo kad sam te nazvala patetičnim i rekla da među nama odavno nema ništa....čemu tvoje isprike, one lažne suze kad si se kao prisjećao lijepih trenutaka koje smo proveli skupa...sve što ti mogu reći jest da ćeš požaliti jednom kad me vidiš zagrljenu s drugim, zaljubljenu i VOLJENU....znaš li uopće značenje te riječi??...požalit ćeš što me nema...kad ti na poruke ne budem odgovarala....rijetko me uhvate trenutci nostalgije i sjete,pa pustim koju suzu, bolan uzdah pri pomislili na tvoje oči, lice, tvoj hod...rijetko zadrhtim kad se sjetim tvog zagrljaja....ali ti to nikad nećeš saznati...za tebe sam mrtva...u tvojim očima sam sretna i hladna...
i sad ti kažem zapamti jednu stvar: NITKO TE NIKAD, NIKAD NEĆE VOLJETI KAO ŠTO SAM TE VOLJELA JA!!!
Vidiš li što si opet napravio??Znaš li da opet nepestano razmišljam o tebi...pokušavam doći do nekih zaključaka...nemoguće...ne postoje zaključci...ne postoji razlog...ne postoji cilj...zašto bi o tebi mislila...zašto da na tebe trošim vrijeme, riječi, djela...nema potrebe...nema smisla...ne želim te više...ne želim...ne mogu se praviti da se ništa nije dogodilo...slomio si me...uništio lažima....ne mogu ti vjerovati...ne vjerujem ti...nemoj se više truditi...neće pomoći jer želim samo da nestaneš...pitam se jel te volim...ne znam, stvarno ne znam...pitam se kako te mogu tako odbaciti...ne želim si lagati, ali na to ne mogu ujecati...slomio si onaj dio mene koji mi je davao nadu, vjeru u bolje sutra...slomio si onaj dio mene koji ti je vjerovao, koji je vidio tvoje srce ili si možda napokon skinuo povez s mojih očiju...jednosatvno me previše strah se prepustiti...strah me ponovno vjerovati da me nećeš povrijediti, da si tu za mene...pusti me napokon...nestani,molim te...sad vidim samo ono što je stvarno bilo, čujem samo tvoje grube riječi i ne mogu više nalaziti opravdanja...ne želim uljepšavati istinu...kako bih željela da se nisi vratio...mi nismo prijatelji...prijatelji si ne lažu...mi nismo poznanici...oni me ne mogu povrijediti...mi nismo par...oni ne varaju...što smo onda??...da te bar mogu mrziti...da me barem mržnja neko vrijeme ispunjava...ovako sam prazna, bezlična, kamena i hladna...ne želim tvoje ruke, riječi ni nježnosti...ne želim ništa tvoje...možda je ovo početak kraja...ali opet, kako može završiti nešto što nikad nije ni postojalo...i zašto onda ovoliko traje??....možda je najbolje da pustim vrijeme da učini svoje...možda se izbriše ime tvoje...ništa neću forsirati...odlučila sam živjeti...samo to....
žao mi je, ali ne mogu se vratiti...ne mogu sve tek tako zaboraviti, preboljeti...bole me noći koje sam provela sama osluškujući tek svoje jecaje...gdje si bio tada...pitam te...gdje?...nisam mogla zaustaviti suze...trebala sam te..bojala sam se...nema riječi koje to mogu izbrisati, ispraviti...trebaju mi djela...nije lako ponovno ti vjerovati... neću se prepustiti...neću ti dopustiti da me ponovno osvojiš i onda odbaciš...tu smo priču svi već vidjeli...ja sam tebe pustila na miru,živjela sam svoj život daleko od tebe...i sad se ti vraćaš...ako ti je toliko stalo, bori se kao što sam se ja borila za tebe...pokaži mi da me trebaš, da me želiš i da me voliš...neće ti biti lako...nije ni meni bilo...neka ovaj put bude posljednji jer previše me lomiš...još te previše volim da bi bila neutralna...ali neću ti priznati 
...i ne mogu reći da nisam sretna što si tu, ali bolje bi bilo da nisi...da si ostao tamo gdje si bio dosada...ja sam krenula dalje...jesam...zašto me onda opet ovako boli...ne želim stalno o tebi razmišljati...ne želim da opet postaneš cijeli moj život... ne mogu preživjeti još jedan nesretan kraj...ne mogu...i sad se osjećam kao slabić...nije trebalo ovako ispasti...dovoljno mi je bilo teško samoj sebi priznati da te nikad neću imati...sad kad sam uspjela ponovno stare iskre pališ...ali ja nisam trebala biti toliko slaba..nisam ti to smjela dopustiti..osjećam da sam lagala samoj sebi kad sam govorila da te iše ne trebam, ne želim... jer zašto me onda sve ov još boli i ovako muči...zašto ne mogu odmahnuti rukom i reći: dečko, kasno je sada...pati kao što sam patila ja tada... 
