Marketing
opet ti
žao mi je, ali ne mogu se vratiti...ne mogu sve tek tako zaboraviti, preboljeti...bole me noći koje sam provela sama osluškujući tek svoje jecaje...gdje si bio tada...pitam te...gdje?...nisam mogla zaustaviti suze...trebala sam te..bojala sam se...nema riječi koje to mogu izbrisati, ispraviti...trebaju mi djela...nije lako ponovno ti vjerovati... neću se prepustiti...neću ti dopustiti da me ponovno osvojiš i onda odbaciš...tu smo priču svi već vidjeli...ja sam tebe pustila na miru,živjela sam svoj život daleko od tebe...i sad se ti vraćaš...ako ti je toliko stalo, bori se kao što sam se ja borila za tebe...pokaži mi da me trebaš, da me želiš i da me voliš...neće ti biti lako...nije ni meni bilo...neka ovaj put bude posljednji jer previše me lomiš...još te previše volim da bi bila neutralna...ali neću ti priznati 
...i ne mogu reći da nisam sretna što si tu, ali bolje bi bilo da nisi...da si ostao tamo gdje si bio dosada...ja sam krenula dalje...jesam...zašto me onda opet ovako boli...ne želim stalno o tebi razmišljati...ne želim da opet postaneš cijeli moj život... ne mogu preživjeti još jedan nesretan kraj...ne mogu...i sad se osjećam kao slabić...nije trebalo ovako ispasti...dovoljno mi je bilo teško samoj sebi priznati da te nikad neću imati...sad kad sam uspjela ponovno stare iskre pališ...ali ja nisam trebala biti toliko slaba..nisam ti to smjela dopustiti..osjećam da sam lagala samoj sebi kad sam govorila da te iše ne trebam, ne želim... jer zašto me onda sve ov još boli i ovako muči...zašto ne mogu odmahnuti rukom i reći: dečko, kasno je sada...pati kao što sam patila ja tada... 
Post je objavljen 06.09.2007. u 11:35 sati.