Vidiš li što si opet napravio??Znaš li da opet nepestano razmišljam o tebi...pokušavam doći do nekih zaključaka...nemoguće...ne postoje zaključci...ne postoji razlog...ne postoji cilj...zašto bi o tebi mislila...zašto da na tebe trošim vrijeme, riječi, djela...nema potrebe...nema smisla...ne želim te više...ne želim...ne mogu se praviti da se ništa nije dogodilo...slomio si me...uništio lažima....ne mogu ti vjerovati...ne vjerujem ti...nemoj se više truditi...neće pomoći jer želim samo da nestaneš...pitam se jel te volim...ne znam, stvarno ne znam...pitam se kako te mogu tako odbaciti...ne želim si lagati, ali na to ne mogu ujecati...slomio si onaj dio mene koji mi je davao nadu, vjeru u bolje sutra...slomio si onaj dio mene koji ti je vjerovao, koji je vidio tvoje srce ili si možda napokon skinuo povez s mojih očiju...jednosatvno me previše strah se prepustiti...strah me ponovno vjerovati da me nećeš povrijediti, da si tu za mene...pusti me napokon...nestani,molim te...sad vidim samo ono što je stvarno bilo, čujem samo tvoje grube riječi i ne mogu više nalaziti opravdanja...ne želim uljepšavati istinu...kako bih željela da se nisi vratio...mi nismo prijatelji...prijatelji si ne lažu...mi nismo poznanici...oni me ne mogu povrijediti...mi nismo par...oni ne varaju...što smo onda??...da te bar mogu mrziti...da me barem mržnja neko vrijeme ispunjava...ovako sam prazna, bezlična, kamena i hladna...ne želim tvoje ruke, riječi ni nježnosti...ne želim ništa tvoje...možda je ovo početak kraja...ali opet, kako može završiti nešto što nikad nije ni postojalo...i zašto onda ovoliko traje??....možda je najbolje da pustim vrijeme da učini svoje...možda se izbriše ime tvoje...ništa neću forsirati...odlučila sam živjeti...samo to....
Post je objavljen 14.09.2007. u 22:50 sati.