|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Stihovi, pjesmice i takve gluparije
***da me poželiš to znam
poželiš samo osmjeh da ti dam
ali moje srce iako te voli
zapamti da nikad neće da te moli
jednom ću otići od tebe zauvijek
možda me nećeš vidjeti više
možda će me izbrisati jesenje kiše
tebi će tada biti žao
jer me voljeti nisi znao***
***ne znam ko je izgubio više
ti ili ja?
ti što nikada više nećeš naći
nekog ko će te voljeti
više od mene
ili ja što sam izgubila
sve što sam imala***
***on ne zna, on ne zna
da ga volim srcem svim
on ne zna kako boli
jednom žalit će za tim
on ne zna da će i njega stići
jednom sve što je stiglo mene
bit će suza kao kiše
ali mene nikad više
ja ću ovu ljubav nekako preboljeti
ali neću nikad nikoga kao tebe voljeti***
***ona ga je voljela, on je odbijao
ona ga je tražila, on se skrivao
ona je plakala, on se smijao
tek kad je otišla, on je shvatio
koliko je izgubio***
***sve što sam imala tebi sam dala
voljeti drugoga nisam znala
sve sam dane posvetila tebi
a samo više bola nanijela sam sebi
voljela te više od same sebe ali
sreće meni nema kraj tebe***
***I hate the way you talk to me
and the way you cut your hair
I hate the way you drive my car
I hate it when you stare
I hate your big dumb blue shoes
and the way you read my mind
I hate you so much it makes me sick
it even makes me rhyme
I hate it, I hate the way you are always right
I hate it when you lie
I hate it when you make me laugh
even worse when you make me cry
I hate it that you are not around
and the fact taht you didnt call
But mostly I hate the way I dont hate you
not even close, not even a little bit, not even at all***
***MOžda previše tražima
a premalo dajem
Možda previše pričam
a premalo toga bitnoga kažem
Možda previše maštam
a premalo toga shvaćam
Možda se malo za nas borim
ali znaj da te puuuno volim***
Otišo si, e pa nek si
Da si barem bio sexy
Jebati ti je svaka dala
E ja sam te zajebala
Baš je lijepo sad bez tebe
I na kraju ko te jebe
***Nemam što počinjati
ti si počeo i odabrao,
a ja ću samo završiti
Ne želim polovične stvari
ni riječi na pola izrečene
upućene slučajno meni
Došla sam do granice
uzmi sve ili ostavi
Odgovor tvoj se naslućuje
iz tvojih riječi
Ne treba ti nitko više
Tko sam ja da ti se miješam u život?
Jedno tužno biće s osmijehom na licu
Ja sam ružno pače zalutalo u vremenu
i slučajno se našlo na tvome putu
poželjelo malo tvoje ljepote
ispunjenje sna, biti, voljeti...***
*** Zašto mi govorite da ste ga vidjeli
kad počinjem polako da ga zaboravljam?
Zašto me pitate dali ga još uvijek volim
kad ni sama ne znam odgovor?
Da li mi morate govoriti o njegovoj sreći
sad dok mi je još lice vlažno od suza...
Dali me morate podsjećati na njega sad
kad je svemu tako brzo došao kraj???***
***ovo je ljubavna pjesma za tebe
ja je pjevam a liječim sebe
moje slomljeno srce kao rana peče
rekao si :"oprosti, bila si za jednu večer"
Suze su se miješale sa kapima kiše
"žao mi je, ali ne volim te više"
o bože daj da umrem pomislih tada
ja želim ljubav a ne samoću sada
drhtavim rukama pripalih zadnju cigaretu
ustadoh se ponosno i pođoh prema vjetru
u vlasima kose osjetih vjetrovu tužnu baladu
tješio me samo vjetar u ovom mrtvom gradu***
evo me..živa sam,hehe...
znam da sam slabo komentirala i sorry, ali nisam baš stigla...
a o njemu...pa baš i nema nekih novosti..među nama nije ništa bilo,a i baš ništa ništa već 3 mjeseca....sve mi manje fali...ponekad mi se učini da se moja ljubav za njega izbrisala....takve faze su sve češće i sve duže traju...mogu reći da sam puno bolje..možda zato što sam sad 100 % sigurna da među nama više nikad neće biti ništa...možda zato što je umrla apsolutno svaka nada da ćemo jednom postojati MI...to me čini praznom, hladnom, ali lakše je tako...ne znam koliko ću dugo tako izdržati...strah me onoga u što će me ta hladnoća pretvoriti....straše me vlastite misli...bojim se vlastitih osjećaja...sada mi se ta pomisao o vječnoj i sretnoj ljubavi čini tako smiješnom, banalnom, naivnom...riječima i živjeli su sretno do kraja završavaju samo bajke...nekako o svemu drugačije razmišljam...postala sam čovijek kakve sam prije sažaljevala...bez mašte,vjere i nade....bez milosti, optimizma pa i malo naivnosti..želim to zaustaviti....želim biti ona stara...blesava, djetinjasta i nasmijana...ako biti odrastao, zreo znači biti ovo što postajem, ja NE ŽELIM ODRASTI....ni za što me nije briga....ni za školu, frendove, izlaske...ni za njega...ništa me ne dira...rasplače me samo poneki datum...neka srijeda...riječi koje pročitam a rekao ih je meni ON jednom...onda opet kad zaustavim suze,našminkam se i počnem se smijati....smijem se dugo i glasno...smijem se kad neki nekoj kaže da je voli, da ga čeka, da će doći... možda se ljubav stvarno pretvara u mržnju...a ne prema njemu...njega ni najmanje ne mrzim...samo mi sve ono što sam smatrla slatkim, čemu nisam mogla odoljeti, sad me sve to živcira...i nekako ga sažaljevam...sad ga nitko ne voli...ako ga ja više ne volim, pa njega nitko ne voli..i onda mi ga je žao...ali ne zaustavljam se...idem dalje...ne znam kamo...samo idem...možda negdje konačno stignem...možda me tamo čeka netko....možda je bolje ovako...a možda je sve samo faza jer evo priznajem , samo o njemu još uvijek razmišljam..
