i sad kad smo se lijepo skupili .... virtualci upadajte ...
bus čeka .... krećemo u malo lutanja gradom
..od kad se izgradio ovaj naš WTC
-
zaboravila sam sve ostale dijelove
grada ... upadneš unutra zaboli glava od blještavila, sjaja , kreneš od vrha
prema dnu , liftom , pokretnim ,nepokretnim , trčiš ko muha bez glave u jedan .. drugi..treći ... pa tako do 20-og dućana već si napol lud a ostalo ih najmanje još 5 x toliko za provirit ... pauza sjedaš u prvi kafić ... kava .. voda ....
... sjediš i misliš ... stvarno si ko trokrilni ormar ... ništa za tebe jebi ga
nema ovdje ...2-3 cigarete .. kava popijena idemo dalje ..
upadaš, gledaš, prevrćeš ...konačno pronađeš nešto po guštu ... imate
broj ... nema samo S ., hvala ... nastavak dalje .. upadaš ispadaš ..kilometri
iza tebe ... hvala, hvala ...i na kraju e to to hoću ... ali samo mali broj ima ..
a jel imate 3 iste takve ???? tri??? da možda da ih spojim u jednu ...možda
bi uspjela se ugurati ...
... e sad se ja pitam ... okrećem oko sebe .. ima i četverokrilnih ormara koji
šetaju , nijedna nije gola ... da mi je znati di se te oblače ???
... i opet lova namjenjena meni ... završi u kolicima Konzuma ...
... al od ponedjeljka startam sa UN - dijetom ... ma nećete vi više meni
žao mi je .. al samo mali brojevi ...
... umorila sam se .. rekla sam vam negdje na početku .od kad se izgradio ovaj naš WTC ne stigneš u ostale dijelove grada ., ali obećajem sutra krećemo u istraživanje ... Rijeke
p.s. zaboravila najvažnije napisati .. prije ulaska u ovu LJepoticu .. kartice
ostavite boljoj polovici na čuvanje .. u torbi preporučljivo pored svih onih
(ne)potrebnih stvarčica, nositi aspirin ..-protiv glavobolje
a ti dragi .. dok mi (joj) vraćaš karticu tiho pošapni .. ma draga nisi ko
trokrilni ..nisi i obavezno jer šećer dolazi na kraju .. sladoled na zadnjem
katu LJepotice
Janko Polić Kamov .. dobio društvo
Rijeka, 27. rujna 2007.
Od 27. do 30. rujna na pješačkom mostu preko Rječine, ispred Conta, održava se treći međunarodni sajam cvijeća, slastica i izložba povrća i voća Florijana u organizaciji tvrtke Adria Expo. Prepoznavši važnost ove manifestacije koja je ne samo izložbenog, već i edukativnog karaktera, u organizaciju manifestacije uključili su se Grad Rijeka i Turistička zajednica grada Rijeke., pokrovitelji manifestacije su Primorsko-goranske županija i Udruženje obrtnika Rijeka.
I najmlađi će posjetitelji uživati u Florijani. Za njih je pripremljena "Torta party Conta za klince" uz mađioničara Anreja i raspjevani dječji zbor Mali Riječani pod vodstvom profesorice Egle Trošelj.
Program:
Četvrtak, 27. rujna u 12 sati
Svečano otvaranje
Petak, 28. rujna u 10.30 sati
Dodjela nagrada i priznanja za projekt "Volim Hrvatsku, volim Rijeku" u organizaciji Turističke zajednice Grada Rijeke i Grada Rijeke
Subota, 29. rujna u 12.00h
Modna revija - kreacije učenica Trgovačke i tekstilne škole iz Rijeke
Nedjelja, 30.09.2007. u 11 sati
Torta party Conta za klince uz mađioničara Andreja, dječji zbor Mali Riječani s voditeljicom Egle Trošelj
.. idemo đir .,daj vidi
koje lipo vrime je , šteta ne poć vanka
ne morem .. ne danas.. drugi put ..nemam vremena ... naći ćemo se ..
javim ti na vrijeme
.. koje babe sve se uhvatile posla baš danas kad se meni šeta
jedna, dvije ... brojim košare
a treća ne čuje ni telef.ni mob ... javit će se već ..
..ebite se , odo ja sama , bolje i ono bolje bit sam nego slabo
kumpanjan .. sreća vaša da san ja takova
ča me ovo ne more previše zmrdat .. jutra se čujemo
.. torba na rame .. maja preko torbe, cvikeri za sunce umjesto
rajfa na kosu .. cvikeri za čitanje okačeni o maju ..mob u torbu
i ren ja svoje proć .. prije nego sam izašla sjetila sam se
ovog maila koji sam davno davno prije dobila ... samo sam ga
sendala dalje
.... u predivnom pogledu sa Trsatske kule uz kavicu ... zazvonio
mi je mob... starentino štižem .. di si ??
očito pročitala je i malko razmislila
ZA RAZMISLITI
1.STVORI BOG MAGARCA I REČE MU :
«Bit ćeš magarac, radit ćeš od zore do mraka,
teglit ćeš na svojim leđima sve što ti stave i živjet ćeš
30.godina.»
Magarac odgovori: «Neka bude volja tvoja Gospodine, ali
...30 godina je previše. Zar ne bi moglo biti 10.?» I usliša
Bog magarca i načini ga tako.
2.ZATIM STVORI BOG PSA I REČE MU :
«Bit ćeš pas, čuvati ćes kuću čovjekovu, jesti ćeš što ti stave,
i živjet ćeš 25.godina.»
Pas odgovori: «Neka bude volja tvoja Gospodine, ali
...25 godina je previše. Zar ne bi moglo biti 10.?» I usliša
Bog psa i načini ga tako.
3.ONDA STVORI BOG MAJMUNA I REČE MU :
«Bit ćeš majmun, skakat ćes sa stabla na stablo i činiti majmunarije za zabavu
svoje okoline i živjet ćeš 15.godina.»
Majmun odgovori: «Neka bude volja tvoja Gospodine, ali
...15 godina je previše. Zar ne bi moglo biti 5.?» I usliša
Bog majmuna i načini ga tako.
4.KONAČNO STVORI BOG ČOVJEKA I REČE MU :
«Bit ćeš čovjek, najinteligentnije stvorenje na Zemlji,gospodarit ćeš svijetom
i svime u njemu (osim ženom,to ti nikad neće uspijeti) i živjet ćeš 30.godina.»
Čovjek odgovori: « Hvala ti i neka bude volja tvoja Gospodine, ali
...30godina je premalo. Zar mi ne bi moglo dati i onih 20 godina što ih magarac neće,
15 što ih je odbio pas i 10 što ne htjede majmun?» I usliša
Bog čovjeka i načini ga tako.
I tako čovjek živi 30 godina kao čovjek, zatim se oženi i živi 20 godina kao magarac,radeći od zore do mraka i tegleći na svojim leđima teret obitelji. Potom ode u mirovinu i živi 15 godina poput psa, čuvajući kuću i jedući što mu daju. I na kraju živi još 10 godina kao majmun, skačući od stana do stana svoje djece i kreveljeći se da zabavi unuke.
... a samo jedna haljina
.... jedan pogled u nju ... staricu u busu
.........podsjetio me na tebe bako ., a nema te
već sve Isusove godine ... ni ne pamtim više koliko je
to godina dana sati minuta prošlo
samo me vratilo u djetinjstvo ...
... i upravo sam se vratila .. i ostavila
upaljenu svijeću sa jednom ružom pored nje
... znaš da je za tebe ... jer tvoja zadnja adresa nije
ovdje ... daleko je
.. ne znam dali mama i tata prenesu moje pozdrave tebi
kad svratim do njih ., al to nije tako često nego znaš i
sama onda kad mi dođe .. kad me nešto stisne i pomislim
pa ja sam sama .. mojih više nema
sinko odo ja pod jorgan planinu jedno sat dva ... probudi me
okej
... taman se uvalih ..zvono na vratima
... tko je to u 2 sata , ne mogu na miru odremati ni malo
mama mama ..diž see
... ne dreči se , pa nisam ni legla.. evo mee
....... bože koje vode tebe naniješe .... ?
... ej dobro di si ti ... tražimo te već mjesec dana
landram, kupam se jbg kad se ne radi , kradu se bogu dani
jbg ,,, šta se desilo , di gori ????
.. jel kuham kavu?? nemam vremena .. daj sok pa gibam
.. koj k ... si onda dolazila kad ideš odmah ...?
.. dolazim po tebe u 4 ... znaš da je
... spojak u 5 u Maji ...
dobro no frks , da vidim koji nam dan pada to
... šta koji dan ? ... promijenili smo termin .... to ti pada ... danas
danas????
nema šanse, nit frizure nemam , a za obuć još manje ... ne dolazim
vi ste lude ... danas , ne mogu vjerovat
ajde ne budali ... dolazim i točka i idemo ... stara ekipa čeka .. svi će doći..
idem ja doma i evo me u 4 .,.. da si spremna
kao tornado uletila tako i izletila .. a ja ostadoh s cigaretom u ruci razmišljajući
od kuda da krenem ....
... brzo trackanje farbe na kosu ... .ebem ti sijede ,, dok sijede upijaju boju otvaram ormar .. vadim i bacam robu na krevet ,, to ne ... to ne... ovo ... ma jok ... ovo je dobro ,,, da a cipele pa neću valjda one vratolomne (čitaj peta visine 10 cm),, hrpa se gomila na krevetu a ja jos uvjek nemam šta obući ...
.ebemti ti ... lijepo mi rekla forget traperice ...
... konačno ... pronađoh .,.,. dobro je već se lakše diše
... pobacana roba ostaje na krevetu hrpa velika ko Učka .. nemam kad spremiti a bogme ne znam ni di ću spavati kad se vratim , nema veze tutanj u kupaonu
.... sve pod kontrolom , sve stigoh na vrijeme ... i evo ovo čudo već u 3 stigla po mene ... bla bla ... zapalimo još jednu i gibavela po ostale cure (kad je to bilo )
.. gužvanjac, krkljanac na cesti al ..GROS točno u 5 u Maji ... ups više se ni
ne zove tako al .. za nas je uvijek bila i ostala Maja
.. pada masovno cmakanje .. ko kokoške sve u isti glas bla bla... i onda naša savjest G ajde idemo ... škola zove .. raska čeka ... fotograf čeka ..
skoro smo sa šalicama u ruci krenuli uzbrdo .. .
..... prema vratima mladosti ..
katastrofa na Kornatima
vatreni prsten odnio je 7. života
a bili su tako mladi ....
a tek su počeli
život
uzrok požara je odbačeni opušak cigarete
koji je bacio 20-godišnji zaposlenik
Nacionalnog parka
objavila je policija na
konferenciji za novinare u Šibeniku.
... užasnuta sam
šokirana
potresena
... sinko .. ekipica iz tvojeg DVDa
svi vi hrabri dečki ..
čuvajte se
jer vatreni prsten .. guta
a kako .. kako ga spriječiti ???
kazne .. ne pomažu a savijest
ljudska .. gdje je nestala ,pamet .. gdje je ona
nestala????
< | rujan, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
osvojen baner kod 1njofra
Vrijeme je kovanica tvog života. Imaš samo jednu, pa pazi da drugi ne odrede kako ćeš ju potrošiti ....
mojarijeka@net.hr
mojarijeka@gmail.com
Mileta Jakšić
Stvari koje su prošle
Stvari koje su prošle, gde su one?
Skriveno od nas u daljini sive.
Sve što je bilo dobro, lepo, milo -
Stvari koje su prošle da l još žive?
Da li nam prošlost daje znake života
kad iz davnine draga slika njena
Sine kadikad u dubokoj noći
U snu, - u tragu naših uspomena?
Možda u svetu negde, nepoznata,
Izvan života ima oblast neka,
Krug, u kome traje ono što je bilo
S prošlošću našom koja nas čeka?...
Stvari koje su prošle, gde su one?
Ako su žive, ako ih još ima,
Videćemo ih kad prođemo i mi,
Kada budemo jednom došli k njima.
MI SMO SE
SRELI -Antun Branko Šimić
Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put
kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za
nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili
naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše
ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne
putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati
u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su
se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?