.. za koji dan kad i zadnji turista krene
trajektom preko .. u svakodnevnicu
ostajete da u miru i tišini čuvate
ljepotu oko vas .. uživajte
uz šum valova
... starudijo vratila si se ?? bilo i vrime ... dojdi na kafe
.. evo .. za pol ure prihajam ..
.. bok
.. bok
zvonim ...
.. borim se sa ogromom vazom i
cvijetom .. moj mali dar za useljenje
upadam ... nov stan ... sve novo
gledam , divim se , predivno svaka stvar na
svome mjestu .. samo jedna riječ prekrasno
-- ajd kava je gotova ... iznenađenje za tebe
.. za mene ???
.. ha ha .. obećanje izvršeno kupila je espresso
aparat za mene ... kava za bogove
bla bla bla
... sorry .. muž zove malo će potrajati ..
.. pozdravi ga puno .. nestaje s telefonom u drugu sobu
... ha ha znam ja koliko traju ti prekooceanski
razgovori
u ruci mi šalica kave ... gledam i tonem
Neptune's Horses, Illustration for "The Greek Mythological Legend,"
Published in London,1910 by Walter Crane
pogled mi uprt u sliku
tonem u pjeni
more me zove ... valovi ..
nestajem u tom skladu boje i vode
nemam riječi kako to opisati
prenjeti na papir
jednostavno ... slika mi je oduzela moć govora
ostala sam bez riječi
... ženo sve ti je divno
al jednostavno ova slika ... slika je nešto
što me oduševilo .. nešto što me dirnulo i
ponijelo ... odi zali rožice ili bilo ča pusti me
da još malo pričam sa morem
More
"I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa ...........
Josip Pupačić
koji me vrag tjerao da kopam po
kutijama ostavljenim na vrhu ormara ...
nije vrag ...prašina tražila krpu i evo
umjesto da završim započet posao ... ja
uronila u kutije
uspomene ......
ima ih ... ima
veselih
tužnih
smiješnih
žalosnih
... sve u kutijama pokriveno prašinom
otvaram jednu ... ne znam šta je u njoj
upsss ... stari spomenari .. leksikoni
sjedim , čitam , smijem se ...
drago mi je što sam opet uronila u djetinjstvo
.. dane koji nemaju vezu sa sadašnjim ljudima sa
kojima sa okružena ..
.. papirić otkinut iz teke ...
popodne dođi u dvorište igramo se
neka puca neka puca .. ti moje ja tvoje ime ..
bit će smijeha
.. i bilo je .. bili smo klinci
ekipa za smijeh
e baš smo bili klinci ... pojma o ničemu nismo
imali ... klinci iz naše ulice
danas ti klinci ... tko zna gdje su
u ulici sad neki novi klinci ...
a nas .. njih život odveo u neke druge
ulice , gradove .,
kao što samo noćni mrak
otkriva nebeska svjetla,
tako samo patnja otkriva
istinsko značenje života.
Osjećam se mladom,punom duševne i tjelesne snage, približavajuća starost
ne predstavlja mi neku prijetnju ALI ne volim riječ klimakterij , starost , bolest ,
smrt ...
hoću život , ljubav ... godine ne mogu vratiti , kazaljke sata također al mogu
al mogu ... radovati se svakom novom danu , osmjehu , čekati tvoj povratak,
podijeliti sate bez tebe sa sinom, nećacima, rođacima, prijateljima, znancima
a kad dođeš znaš i sam
onda mogu reći Događa mi se život
švrljala sam malo po blogosferi i slučajno naletjela na ovaj blog
rijecitisine... ovaj post je tako dobro napisan
bacio me malko u razmišljanje ... zadnja rečenica .. Ja glasam za život bez BRAKA, a vi?
.. ne znam dali je to samo komad papira sa nazivom BRAK ali za mene ... to je ljubav
povezana sa razumijevanjem (ponekad manje.. ponekad više ) zajednička borba .. otkrivanje
života .. i još uvijek poslije 26.godina onaj titraj u meni .. osmijeh i poljubac - baterija koja
mi puni život ., suza tuge prolivena zbog svađe .. zbog tvog odlaska
suza radosnica zbog tvog dolaska
... volim te
.. a znam jedno ne volim riječ čekanje ...
ali ja čekam ... čekam jer kad dođeš
onda mogu reći.. Događa mi se život ...
moj povratak .. ma
svaki povratak u realu ... težak je ... jer predivno
je uživati , kupati se , svaki dan za sebe imati
bez obaveza , problema ...
stvarno sve što je lijepo kratko traje
(ne smijem biti nezahvalna ... meni je trajalo i trajalo )
i sad evo krepala krava kako kažemo
prekratak mi je bio dan ..
nisam uspjela sve kutke grada
obići ... ima dana, nadoknadit ću ja to već
... samo s kim
većina njih je na zasluženom godišnjem odmoru - od srca im
želim odmor i zabavu ....
.. moje rame za plakanje - prijateljica u radosti i tuzi
na thalasoterapiji u Opatiji
...... srećom operacija uspješna pacijent se oporavlja
... nema druge krećem sama ...
uvijek se naleti na nekoga ...
velika je Rijeka a ponekad tako mala
....
tetkino ... najdraže
super ... sutra se nadjemo
u korzu .. na sladoledu
čekam Vas ... moju bucu debeljucu i
njega dečkinu Daria .... kojeg jedva čekam da se rodi
a ime ... moj prijedlog koji se poklopio sa njihovim odabirom
baš ... sam sretna
što ću za par mjeseci biti .. baba-tetka
< | kolovoz, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
osvojen baner kod 1njofra
Vrijeme je kovanica tvog života. Imaš samo jednu, pa pazi da drugi ne odrede kako ćeš ju potrošiti ....
mojarijeka@net.hr
mojarijeka@gmail.com
Mileta Jakšić
Stvari koje su prošle
Stvari koje su prošle, gde su one?
Skriveno od nas u daljini sive.
Sve što je bilo dobro, lepo, milo -
Stvari koje su prošle da l još žive?
Da li nam prošlost daje znake života
kad iz davnine draga slika njena
Sine kadikad u dubokoj noći
U snu, - u tragu naših uspomena?
Možda u svetu negde, nepoznata,
Izvan života ima oblast neka,
Krug, u kome traje ono što je bilo
S prošlošću našom koja nas čeka?...
Stvari koje su prošle, gde su one?
Ako su žive, ako ih još ima,
Videćemo ih kad prođemo i mi,
Kada budemo jednom došli k njima.
MI SMO SE
SRELI -Antun Branko Šimić
Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put
kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za
nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili
naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše
ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne
putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati
u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su
se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?