51000 https://blog.dnevnik.hr/51000ri

subota, 22.09.2007.

đir ..

.. idemo đir .,daj vidi
koje lipo vrime je , šteta ne poć vanka
ne morem .. ne danas.. drugi put ..nemam vremena ... naći ćemo se ..
javim ti na vrijeme
.. koje babe sve se uhvatile posla baš danas kad se meni šeta
jedna, dvije ... brojim košare
a treća ne čuje ni telef.ni mob ... javit će se već ..

..ebite se , odo ja sama , bolje i ono bolje bit sam nego slabo
kumpanjan .. sreća vaša da san ja takova
ča me ovo ne more previše zmrdat .. jutra se čujemo
.. torba na rame .. maja preko torbe, cvikeri za sunce umjesto
rajfa na kosu .. cvikeri za čitanje okačeni o maju ..mob u torbu
i ren ja svoje proć .. prije nego sam izašla sjetila sam se
ovog maila koji sam davno davno prije dobila ... samo sam ga
sendala dalje
.... u predivnom pogledu sa Trsatske kule uz kavicu ... zazvonio
mi je mob... starentino štižem .. di si ??
očito pročitala je i malko razmislila

ZA RAZMISLITI

1.STVORI BOG MAGARCA I REČE MU :
«Bit ćeš magarac, radit ćeš od zore do mraka,
teglit ćeš na svojim leđima sve što ti stave i živjet ćeš
30.godina.»
Magarac odgovori: «Neka bude volja tvoja Gospodine, ali
...30 godina je previše. Zar ne bi moglo biti 10.?» I usliša
Bog magarca i načini ga tako.

2.ZATIM STVORI BOG PSA I REČE MU :
«Bit ćeš pas, čuvati ćes kuću čovjekovu, jesti ćeš što ti stave,
i živjet ćeš 25.godina.»
Pas odgovori: «Neka bude volja tvoja Gospodine, ali
...25 godina je previše. Zar ne bi moglo biti 10.?» I usliša
Bog psa i načini ga tako.

3.ONDA STVORI BOG MAJMUNA I REČE MU :
«Bit ćeš majmun, skakat ćes sa stabla na stablo i činiti majmunarije za zabavu
svoje okoline i živjet ćeš 15.godina.»
Majmun odgovori: «Neka bude volja tvoja Gospodine, ali
...15 godina je previše. Zar ne bi moglo biti 5.?» I usliša
Bog majmuna i načini ga tako.

4.KONAČNO STVORI BOG ČOVJEKA I REČE MU :
«Bit ćeš čovjek, najinteligentnije stvorenje na Zemlji,gospodarit ćeš svijetom
i svime u njemu (osim ženom,to ti nikad neće uspijeti) i živjet ćeš 30.godina.»
Čovjek odgovori: « Hvala ti i neka bude volja tvoja Gospodine, ali
...30godina je premalo. Zar mi ne bi moglo dati i onih 20 godina što ih magarac neće,
15 što ih je odbio pas i 10 što ne htjede majmun?» I usliša
Bog čovjeka i načini ga tako.

I tako čovjek živi 30 godina kao čovjek, zatim se oženi i živi 20 godina kao magarac,radeći od zore do mraka i tegleći na svojim leđima teret obitelji. Potom ode u mirovinu i živi 15 godina poput psa, čuvajući kuću i jedući što mu daju. I na kraju živi još 10 godina kao majmun, skačući od stana do stana svoje djece i kreveljeći se da zabavi unuke.

<	rujan, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

osvojen baner kod 1njofra


Vrijeme je kovanica tvog života. Imaš samo jednu, pa pazi da drugi ne odrede kako ćeš ju potrošiti ....

zanimljivo mjesto za socijalizaciju,druženje,
spajanje,psihopomoć
moje sutra









Free Website Counter
imeem
radioblogclub.com
photos
uploadphoto
slike


Vaše blogove čitam
marenda
lokalpatriot
kora-kri
exzmajka- rubinica
vitae..
mirisdunje
1njofra
prorookk
decembar
rijecitisine
misko
magična noć
mareblu
a ča se tu more?
kenguur
mriža života
melodius
morska zvijezda
big mamma
E.P.
sunlight
ruski galeb
ZonaZ
wall
bijeli koralj
žubor vode
maglovito jutro
vulkan

mojarijeka@net.hr
mojarijeka@gmail.com

Mileta Jakšić
Stvari koje su prošle

Stvari koje su prošle, gde su one?
Skriveno od nas u daljini sive.
Sve što je bilo dobro, lepo, milo -
Stvari koje su prošle da l još žive?

Da li nam prošlost daje znake života
kad iz davnine draga slika njena
Sine kadikad u dubokoj noći
U snu, - u tragu naših uspomena?

Možda u svetu negde, nepoznata,
Izvan života ima oblast neka,
Krug, u kome traje ono što je bilo
S prošlošću našom koja nas čeka?...

Stvari koje su prošle, gde su one?
Ako su žive, ako ih još ima,
Videćemo ih kad prođemo i mi,
Kada budemo jednom došli k njima.








MI SMO SE

SRELI -Antun Branko Šimić

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put
kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za
nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili
naš početak odakle smo pošli.

Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše
ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne
putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati

u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su
se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?