Izložba stare računalne opreme Autor: Neven Rajak
Ponedjeljak, 24 Rujan 2007
Od danas će svi putovi voditi u Rijeku. S pravom, jer će vrata posjetiteljima širom otvoriti prvi hrvatski muzej računala i računalne tehnologije Peek & Poke. U subotu navečer vrata su bila otškrinuta samo najvećim zaljubljenicima u tipkovnice, miševe, ekrane, kartice i matične ploče.
Došli su brojni uzvanici, među kojima i informatička legenda Damir Muraja, ali svečanost je malo pomutio izostanak prvih ljudi gradske i županijske vlasti, koji bi mogli biti i te kako ponosni na muzej jer je zasad najveći u Europi.
Premda računala imaju povijest dugu samo pedesetak godina, tehnologija je išta naprijed golemim koracima pa se prikupilo više od tisuću izložaka. Osim računala, u muzeju je i kolekcija starog softvera, računalnih časopisa i knjiga, a poseban dio posvećen je razvitku medija za pohranu podataka, počevši od bušenih kartica.
Sve je počelo kao hobi. Želio sam kupiti jedno staro računalo pa sam dao oglas u novine i dobio mnogo ponuda. Većini nisam mogao odoljeti i tako je stvorena baza kolekcije od otprilike 200 primjeraka. Nisam samo ja zaslužan za ovaj projekt nego i Riječani Dario Džimbek i Tomislav Ribičić te Zagrepčani Tomislav Talan i Ivan Širić. Razradili smo ideju o Retro Computer Clubu Peek & Poke te muzeju kao sastavnom dijelu – kazao je o poduljem uređivanju prostora u Ulici Ivana Grohovca predsjednik Udruge Calculus i idejni začetnik te lijepe ideje Svetozar Nilović.
Na 300-tinjak četvornih metara skupljeno je pravo računalno bogatstvo. Najstariji primjerak je Minivac iz 1961. godine, a svojevrsna je aktrakcija prvi džepni serijski kalkulator iz 1971. godine, koji nije imao ekran, nego je tiskao na trakicu te prvi hrvatski kalkulator, proizveden u Digitronu.
U muzej je doletio i Galeb, prvo hrvatsko školsko računalo, ali i mnogi primjerci iz cijeloga svijeta. Među njima je i prvi prijenosni Apple Macinstosh, korišten u jednoj od misija Space Shutllea.
Kako se u računalnoj tehnologiji stalno događa nešto novo, tako će i postav prvoga hrvatskog muzeja računala biti podvrgnut stalnoj mijeni.(vecernji.hr)
Stvari koje su prošle, gde su one?
Skriveno od nas u daljini sive.
Sve što je bilo dobro, lepo, milo -
Stvari koje su prošle da l još žive?
Da li nam prošlost daje znake života
kad iz davnine draga slika njena
Sine kadikad u dubokoj noći
U snu, - u tragu naših uspomena?
Možda u svetu negde, nepoznata,
Izvan života ima oblast neka,
Krug, u kome traje ono što je bilo
S prošlošću našom koja nas čeka?...
Stvari koje su prošle, gde su one?
Ako su žive, ako ih još ima,
Videćemo ih kad prođemo i mi,
Kada budemo jednom došli k njima.
MI SMO SE
SRELI -Antun Branko Šimić
Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put
kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za
nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili
naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše
ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne
putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati
u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su
se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?