27.11.2005., nedjelja
Uskoro nogostup u Košutama
Nakon mnogobrojnih najava i brojnih dugogodišnjih traženja vijećnika iz ovog naselja, članova Mjesnog odbora i samog stanovništva, izgleda kako će konačno Košute dobiti nogostup uzduž državne magistralne ceste Brnaze-Trilj-Kamensko koja prolazi ovim naseljem.
Nadamo se čim prije sigurnije za pješake uz glavnu cestu
Takve najave stižu ovih dana iz Gradskog poglavarstva Trilja, pri čemu se ističe kako će se tome infrastrukturnom zahvatu pristupiti tijekom iduće godine. U dužini od 13 km na taj način bi se stvorila svojevrsna pješačka staza koja bi povezivala Trilj i Sinj, a u svakom slučaju bi budući nogostup dosta značio za sigurnost pješaka, u prvom redu školske dice koja bi na taj način s manje opasnosti dolazila u školu.
|
26.11.2005., subota
Kolju se prasad
Približio se kraj studenog, pa je snig, temperature su oko 0 ili niže… Sve se idealno namistilo za početak svinjokolje. Praktički od prošlog vikenda traje zadnja cika umiruće prasadi po selima diljem kraja, širi se miris brenirane svinjske strune i lože se gradele da se baci friško meso na njih. Iako je primjetno da svit manje drži blago nego prije i da se kupuje već obrađena svinjetina, još uvik se kod najvećeg broja stanovništva održa ovaj običaj koji je nekoć imao velik značaj za život društvene zajednice u selima diljem Zagore.
Zadnjih nekoliko desetljeća je kraj studenog vrime kad se obavlja ovaj posa. U bivšoj državi su 29. i 30. studenog bili neradni dani zbog državnog praznika, pa je to narodu zgodno ispalo da te dane obavi kolinje, a slična navika je ostala i nakon okončanja ex Jugoslavije jer bez obzira na tradiciju tih dana se uglavnom namisti dovoljno 'ladno vrime da bi cili proces moga proć bez mogućeg propadanja bar dila mesa.
Pa riži, pa sici...
U pravilu se kolinje otegne do polovice prosinca, i u tih dva do tri vikenda prijatelji i rodbina privedu kraju klanje prasadi tako da mogu svi navrime pripremit meso za sušenje te u međuvremenu zgotoviti ostale prerađevine od prasetine koje svi tu i tamo provaju ma koliko im inače smetala masnija hrana. Kako već kaže stara izreka Nema tice do prasice… Naravno, da bi se meso i prerađevine uopće mogle konzumirati nakon sušenja potrebno je odmah nakon klanja odnit meso na analizu da ne bi bilo zaraženo trihenolom; tu je naš svit već duže vrime uredan i discipliniran te pazi otkud i kako nabavlja prasad. Svake sezone bude vrlo malo slučajeva trihineloze, praktički se mogu nabrojat na prste jedne ruke, a znala je proć sezona svinjokolje bez ijednog evidentiranog slučaja zaraženog mesa.
Naravno, svinjokolja ne može proći bez nekih nezaobilaznih rituala. Počevši od rakijice za majstore ujutro prije klanja, priko već spomenutih gradela s friškim mesom, friganja svićica pa do obiteljskog pravljenja divenica, sudžuka i kobasica. Nekoć se po selima kupila i praseća čekinja, ali to odavno niko ne radi…
|
23.11.2005., srijeda
Prvi snig ove zime!
Padaaa crni sneeeg… - trešti prije neku večer iz jednog od triljskih kafića koji – eto – na zahtjev klijentele koja tu troši pušta i folk hitove. Osim boje, sve ostalo ko da je najavilo iznenadno zahlađenje i promjenu vrimena koja je pomalo prerano večeras donila prvi snig u Trilj i okolicu ove jesensko-zimske sezone.
Na stranu prometne teškoće, uganuća, prijelomi, pothlađenost i sve to šta dolazi uz snig i led. Čoviku je teško ne osjećat se nekako lipo, čisto i s guštom bar za moment gleda kako bili pokrivač postaje sve viši i viši. Snig pada u tišini, gotovo da se pahulje mogu čuti kako padaju na tlo, a vatra grije… Divota. I koga briga šta će bit sutra, oće li cesta zaledit ili oće li se moć na posa ili u školu (laže ko kaže da ne priželjkuje prometnu paraliziranost pa da se ne može nigdi).
Ritkost je u našem kraju i zato je gušt
U nas u Dalmaciji sniga baš i nema čak ni zimi kad bi ga tribalo bit – bure se izdovoljimo do boli ;-) – pa je to valjda razlog zašto su ljudi pomalo posebnih osjećaja kad je snig u pitanju; za dicu je normalno da mu se vesele.
Realno gledajući, snig je uglavnom problem, ali kad se u tim ritkim momentima pojavi na našem području ne možemo niti se trudimo pobić od onog dičjeg i neiskvarenog u nama… I dobro da je tako.
|
22.11.2005., utorak
Enigma oko izbora tajnice - nudimo moguće rješenje!?
Nedavno smo pisali o slučaju zapošljavanja u gradskoj upravi i o tome kako su se u izbor zamjenske tajnice upleli osobni interesi nekolicine općinara, tako da je u provedbi natječaja došlo do zastoja zbog nemogućnosti dogovora oko toga koja će kandidatkinja naslijediti djelatnicu koja je na porodiljnom dopustu.
Najnovije novosti su da nema novosti ;-) po tom pitanju – i dalje je misto u hodniku uprave upražnjeno tj po potrebi neko od dvojice djelatnika sidne za stol i kompjuter pa obavi šta triba. Dogovor je zasad nemoguć budući oba istaknuta predstavnika vladajuće stranke ne odustaju od zapošljavanja kandidatkinja kojima su dali potporu tj. s kojima su u najbližem srodstvu, a i našla bi se još koja kandidatkinja iza koje stoji neki druge pozicionirane face.
Iskreno, a uzimajući u obzir količinu i pritisak poslova koji se obavljaju u prostorima u vlasništvu HEPa pokraj ambulante, i ne primjeti se baš da tajnica nedostaje. Eventualno se koji materijal za sjednice ili neka tabela malo sporije sastave u Wordu, tom nezgodnom i zamršenom programu koji je vražja izmišljotina umisto da se sve piše dvaput ušporko a jednom učisto na pak-papiru ka šta se to zemanom radilo.
Da nas je pustit otišlo bi u minus
Kako bi riješili enigmu i zaposlili silnu rodbinu ljudi koji su na ovaj ili onaj način povezani s gradkskom upravom, a ujedno postigli da ljudi opet normalno komuniciraju, predlažemo nekoliko koraka:
- osnivanje agencije Eko-Drinić i zapošljavanje 5 ljudi tu: direktor, zamjenik, tajnica, referent i noćni čuvar;
- osnivanje skladišta opreme za gradske komunalce po sistemu jedna lopata – jedan za nju zadužen, nabavka 10 lopata i zapošljavanje isto toliko ljudi;
- zapošljavanje 2 planinara, speleologa i dvoje ljudi-žaba na nogometnim igralištima u Čaporicama i na Predvojničkoj;
- pošumljavanje Golih Brda stabljikama ruzmarina – to bi razvilo domaću industriju začina i ubilo u pojam 20 ljudi koji bi to sadili pincetama;
- osnivanje pakirnice domaćeg patagana – za izvoz u mista koje priti da uguši prašuma.
Uz još nekoliko sličnih poticajnih mjera praktički bi nezaposlenost u Trilju i oklici postala imaginaran pojam, nešto ko drveni špaker, veliki stolić, vrući led i slično.
A ne ovako, te zavade se, te ne pričaju… A sve radi nekog tamo posla na određeno u općini.
|
17.11.2005., četvrtak
Jesen u punom naletu
OK, malo smo zapustili zbivanja na Trilj onlineu, no za to imamo opravdanja – malo su stisnule poslovne obveze (inventure, ugovori i slično), malo je bio nedostatak ozbilnih događanja a u pravilu nisam za neko lamentiranje oko teme o kojoj ne znam ništa.
Idemo dalje. U Trilju nema nešto posebno nova, jesen je ulovila svoj ritam nakon uistinu dugog sunčanog razdoblja koje se proteglo praktički do sridine studenog. Već godinama nije bilo tako pa je svit iskoristio lipo vrime za dovršavanje svih važnijih godišnjih poslova; dobar dio doduše za linčarenje na suncu, kave i slično – neka, i to je za ljude i ko ima vrimena i mogućnosti nek uživa. Doduše, već par dana je kiša, ono već uobičajeno vrime za ovo doba godine, nakon čega je za očekivati da će uslijediti razdoblje najzdravije atmosferske pojave – bure koja je na određen način skoro pa sinonim za ovaj dio Dalmacije ili šta kažu naši stari (a i oni mlađi) nema zdravijeg vrimena od ovoga. Sniga ima na Kamešnici, spustio se do Gornjih Voštana, ono po običaju za misec studeni.
Od društvenih zbivanja također ništa specijalno. Firme ne propadaju jer više skoro da nema šta propast, kafići također ne zatvaraju iako su prazni od vikenda do vikenda a neki i tada, mjesne trgovce je uzbunio dolazak Tommyja još od Mijovila, lokalni sport se drži kako-tako, a politički život je u hibernaciji – proša je dan grada i do Božića očito nema ništa osim povremenih bljeskova priopćenja u javnosti ono čisto da se voda uzmuti. U kafićima se povremeno minjaju DiDŽejevi, iako se to na repertoaru baš i ne primjeti, a tu i tamo ulete neke plesačice/promotorice koje je financijska nevolja ili želja za nečim novim nagnala da dođu nastupit u neki od lokalnih kafića - s tim da su posebna atrakcija neke za koje se čuje da su iz SiCG ili iz Republike Srpske u BiH; ljudima je to posebno egzotično ko da su došle s Trinidada ili iz Nepala.
A u međuvremenu uz sve to život ide dalje. Čovika šta je stariji u pravilu sve manje stvari iznenađuje, jednostavno sve ima neki svoj ritam i to je to.
|
Košute na .com domeni
Dobili smo još jednu prinovu u virtualnom svijetu vezano uz webove, blogove i slično kojima je tematika Trilj i pojedina naselja koja administrativno pripadaju ovom mistu na Cetini. Riječ je o www.kosute.com, siteu koji se bavi događajima u Košutama te praktički svemu šta se tiče najvećeg sela u sastavu grada Trilja. Ekipi koja ga je osnovala i održava poželimo sriću u radu ko i ozbiljan i cjelovit pristup temama koje obrađuju, a svi koji misle da nešto mogu pridonit mogu se javiti na kontakte priložene na navedenoj stranici.
|
07.11.2005., ponedjeljak
Denis Pavela najbolji policajac u RH za 2005!
Čitajući novine prošli tjedan (čini mi se u četvrtak ili petak) naišao sam na zanimljivu vijest u Večernjaku koja kaže – mladi Sinjanin Denis Pavela dobio nagradu kao najbolji policajac u Republici Hrvatskoj za 2005, povodom čega ga je na prigodnoj svečanosti primila gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica, odajući mu na taj način priznanje za to postugnuće i savjestan rad uopće. Odmah me zaintrigiralo, a obzirom da pripadnici roda Pavela na području Cetinske krajine obitavaju u Čaporicama i u Trilju, lako je bilo povezati činjenice; to je da se tom analogijom mjesta porijekla i naš kraj ima pravo ponositi dostignućem ovog čuvara javnog reda i mira.
Denise, svaka čast i nastavi dalje na isti način!
Vijest o tome ima i na službenim stranicama Grada Dubrovnika.
Osobno mi je drago da je netko iz našeg kraja, pa i u širim okvirima Cetinske krajine, na osobnom planu imao takvo dostignuće. I vrime je više da se ljudi počnu isticat po poštivanju i primjeni zakona i propisa a ne kao prekršitelji istih, kojih je u cjelokupnoj situaciji manjka odgovornosti i paraliziranog pravosuđa u Lijepoj Našoj svakim danom nažalost sve više. Promislite samo: koliki broj faca voza neregistrirane aute, bavi se krivolovom, šverca cukar i sireve iz Bosne te u konačnici ne plaća državi poreze i doprinose a s druge strane nastoje od iste države - koju de facto potkradaju – postići da im udjeli nešto od raznih socijalnih dotacija.
Stoga valja pozdraviti dostignuće mladog policajca Denisa Pavele. Ko šta među ostalim piše u navedenom tekstu, riječ je o javnom djelatniku koji nastoji na pristojan način i uz osmjeh provesti ono što mu je zadaća.
Svaka čast i samo naprid.
|
|
