30.12.2005., petak
Uskoro nova kulturna udruga
Izgleda kako se u učmalosti triljskog javnog života, u kojem se stjecajem okolnosti - osim prigodnih događaja povodom Dana grada te za Božić – ne zbiva praktički ništa, ipak nešto počinje mijenjati.
Naime, pod vodstvom don Josipa Dukića iz Košuta inicijativna skupina zainteresirana za osnivanje društvene udruge kulturnog karaktera održala je svoj prvi sastanak na kojem je bilo riječi o ustroju buduće udruge, imenu i svemu ostalom vezanom uz istu. Sastanak kojemu je nazočilo tridesetak ljudi je pobudio znatno zanimanje javnosti; ujedno je dobar broj ostalih pojedinaca iz našeg mista koji su se na uspješan način istaknuli u pojedinim aspektima društvenog života dao potporu osnivanju ovakve udruge.
Namjera buduće udruge je konkretizirati triljske potencijale koji u svakom slučaju nisu mali – počevši od bogate prirodne osnove, preko razvojnih mogućnosti do objektivno gledano znatnog broja osoba koje žele nešto napraviti u svom gradu i to su voljni učiniti putem djelovanja u nestranačkoj društvenoj udruzi. Važno obilježje budućeg društva trebala bi biti neovisnost od bilo koje političke struje, s tim da su dobrodošli svi oni koji smatraju kako mogu pridonijeti razvitku Trilja i okolice i voljni su to učiniti.
To bi bilo ukratko o samom događaju, a o svemu tome ćemo uskoro opet pisati. U međuvremenu, mislim kako nam je svima drago da se stvar kreće i stoga valja bez ograde pozdraviti ovu inicijativu. Svima nam je u interesu da nam kraj ide naprid.
|
26.12.2005., ponedjeljak
Onako prigodno za blagdane...
I tako, dođe Božić i Sv. Stipan…
U svim mistima diljem triljskog kraja, jednako kao i u ostatku Hrvatske te na susjednom području BiH Božić je dočekan i obilježen misnim slavljima po svim župama te proslavama u obiteljskom krugu. Prema običajima i tradiciji, šta nam je u pravilu svima drago, toplina i duh blagdana su izvukli ono najbolje u ljudima; sve je prštalo od lipih želja i čestitanja, mnoge nesuglasice i sukobi su se ostavili iza sebe, a i maleni su se obradovali poklonima. Ukratko, još jedan Božić kakvog volimo i iščekujemo.
Svima ovom prigodom želim sretne blagdane i sve najbolje u idućoj godini u svakom pogledu. Uz jednu napomenu: komunicirajte više jedni s drugima, nastojte probleme prevladat zajednički i izbjegnite svađe pod svaku cijenu; ukratko budite ljudi.
Čitamo se i komentiramo i dalje. Čuvajte zdravlje u ovim danima punima svega!
|
22.12.2005., četvrtak
Humanost na djelu
OK, vrimena su teška, nikako da se iskobeljamo iz tranzicije; s druge strane neke stvari koje u biti i nisu loše zbog tog dugotrajnog društveno-ekonomskog procesa čine nam se i lošijim nego što u biti jesu. Ipak, nepobitna je činjenica da gro stanovništva živi lošije nego u vrime relativne zaposlenosti unazad 20ak godina, tu se svi slažemo, ali čak i u zeznutim vremenima ljudi odvoje od svog nevelikog imutka i pokažu humanost. Triljani i Cetinjani su tu uvik bili za primjer, pa tako i sada.
Udruga Žene Trilja organizirala je prikupljanje raznih osnovnih životnih potrepština, koja su ovih dana raspodjeljena socijalno ugroženim obiteljima. Pod vodstvom ravnateljice vrtića Ankice Lukić, koja je u našem kraju poznata kao pokretač mnogobrojnih društvenih akcija ove vrste (poznate su stalne akcije za pomoć dječjem domu Maestral u Splitu), članice udruge su prikupile kako namirnice tako i sve ostalo što bi moglo pomoći našim sugrađanima. Kao što smo već naveli, Triljani su svojim odazivom još jednom pokazali dobar primjer.
Hvala na svakom pozivu
Isto tako, iako je to malo teže kvanitificirati, naši sumještani su pokazali obzir sudjelovanjem u sveopćoj akciji A bebe? i svojim pozivima su pokazali kako im nije teško odvojiti novac za plamenite svrhe. Ništa čudno, jer su i u akciji Dajmo da čuju prije nekoliko godina također pokazali kako imaju srce. Da se preciznije izrazim, pokazali smo da imamo srce, jer sve ono što koristi bilo kome u našoj domovini koristi na indirektan način i nama, a niko nikad ne može biti siguran što će mu se dogoditi.
Uostalom već je na Trilj onlineu bilo riječi o tome kako je na kraju svega jedino bitno bit čovik. Mislim da tu nemamo šta dodat niti oduzet.
|
16.12.2005., petak
Oni su obilježili 2005
Kraj je godine i po svim medijima se biraju osobe koje su na ova ili onaj način obilježile 2005. godinu u nekoj društvenoj djelatnosti ili na nekom određenom prostoru. Budući se nešto događalo i kod nas u Trilju i okolici – bez obzira šta je krajem godina praktički sve utonuo u zimski san – moglo bi se govoriti ponešto i o tome na temu ko je obilježio proteklu godinu u našem gradu.
Kandidata je više. Neke ćemo spomenuti ovde, a molimo i vas koji pratite ovaj blog da date svoje prijedloge u komentarima pa možemo složiti neku vrstu ankete.
Bilo je valjda nečega i kod nas
Tako je naš sugrađanin Denis Pavela proglašen najboljim policajcom u državi, šta je hvalevrijedan uspjeh. Osobno mi je to nekako najviše upalo u oko i ugodno sam se iznenadio kad sam vidio vijest o tome u dnevnom tisku.
Najveći poslovni subjekt u Trilju – tvornica Cetinka – pod upravom nove vlasničke strukture se polako ali sigurno vraća na tržište. Nakon pripremnih radnji u posljednjih 15 mjeseci sredinom ove godine tvornica je javnosti otvorila svoje obnovljene pogone i najavila buduće poslovne rezultate koji bi prema viđenom trebali biti u pozitivi.
Na sportskom planu nije bilo nekih spektakularnih novosti ali ipak možemo kazati kako je u globalu bila riječ o solidnoj godini. Tako je KK Cetina u svojoj prvoj sezoni u 1-B ligi jug na kraju sezone podijelila 4. mjesto, a RK Cetinka je pokazala da je riječ o ekipi koja može u budućnosti računati i na opipljivije rezultate. Naši prvoligaški rukometaši izvan Trilja su u svojim sastavima i dalje među značajnim igračima – povremeni reprezentativac Ivan Vukas u 1. njemačkoj ligi s ekipom Mindena te mladi reprezentativac Mate Svalina u sastavu Gorice i mlade reprezentacije Hrvatske. Nadamo se da bi za koju godinu mogli obojicu gledati u istom sastavu tijekom neke reprezentativne akcije.
Što se tiče politike, može se reći da su proteklu godinu obilježile tri osobe. Gradonačelnik Jozo Sarač je nakon 2001. pobijedio sa listom HDZa i na ovogodišnjim lokalnim izborima, i to u svakom slučaju valja respektirati, bez obzira slagao li se ko s njegovom opcijom ili ne. Nadalje, Anđelka Vuko je više sretno a manje spretno došla do mjesta dožupanice u našoj županiji, postavši tako najmlađi dužnosnik tog ranga u Lijepoj Našoj. Treća osoba koja je ostavila značajnijeg traga na političkoj sceni je Stjepan Bilonić, koji je uspio u onome šta su mnogi unaprijed osudili na neuspjeh – uspio je osnovati gradsku organizaciju SDPa i već na prvim izborima – jednako kao i dožupanica više sretno a manje spretno – ući u Gradsko vijeće.
I posebna nagrada za postignuće ide....
To je samo dio, ono šta mi je momentalno palo na pamet. Šta vi mislite ko je još po čemu obilježio prošlu godinu a ima veze s Triljem i okolicom?
|
11.12.2005., nedjelja
... čestitam ti Materice!
Sasvim slučajno sam jutros naletio na jednu zanimljivu scenu – društvo sidi u kafiću, svak svoje novine i kavu, kad ulazi jedan gost i čestita vlasnici ugostiteljskog objekta Materice uz rečenicu Dobro jutro gazdarice čestitam ti Materice; naravno, za svoju čestitku je kako običaj nalažebio počašćen. Koliko god to bilo kome beznačajno, ipak je bilo lipo vidit da se stari običaji još uvik čuvaju, pa tako i ovo.
Običaj Materica, jednako ko i Očićiod kojih ih dili sedmica dana, je prije bio posebno prisutan u životu društvene zajednice ovog dila Dalmacije. Po selima diljem Zagore bi se okupile skupine seoske dice uz pokojeg odraslog čestitara koji bi s vrata uz uobičajen pozdrav nazvali domaćici kuće i gorespomenutu čestitku, za šta bi bili nagrađeni suhim smokvama, šljivama i slično. Za odraslog čestitara bi se našla i čašica rakije uz nezaobilazno nazdravljanje i lipe želje.
Hvala na čestitkama i poslužite se
Materice i Očići su uvod u božićno ozračje i blagdansko razdoblje, i predstavljaju jedan topli vid tradicije koji srićon još nije iščeznija s prostora Trilja i okolice. Lipo je vidit da se po ugostiteljskim objektima gosti te dane simbolično dočekaju smokvama, bombonima i keksima. Nije puno ali je od srca i podsjetnik je na vrime kad je svit bio materijalno manje bogat ali zato duhom puno više sadržajniji nego danas.
|
07.12.2005., srijeda
Račun molim!
Ok, ispekla se rakija, zaklala se prasad, vrime je ružno i šta sad… Jedino šta narodu preostaje za neki vid zabave – osim gledanja TVa, sporadičnih komina s društvom i tako to – je provest vrime u nekom od mnogobrojnih triljskih kafića, budući to jedino i radi u našem mistu.
I sad, ko voli po kafićima – ko ne voli, ali jedna stvar ne može a da ne upadne u oko. Sad će neko reć da je to cjepidlačenje, ali eto – je li iko pri posjeti nekom od kafića dobio račun za naručeno piće? Neki jesu u ritkim prilikama kad je inspekcija bila u điru, ali u pravilu to niko ne izdaje iako je zakon jasan i nedvosmislen i iako svako na ulazu u kafić ima naljepnicu koja upozorava na moguće sankcije i za mušteriju koja ne uzme i za izdavatelja koji ne izda račun za isporučenu robu ili obavljenu uslugu.
Mislim, nećemo se lagati. I vrapci na granama znaju da se i po mistima di se račun redovito izdaje – eto čak i u Sinju ili u Cisti naprimjer a o Splitu da ne govorimo – da se (pri kraju smjene ili ko ima malo više u glavi tu i tamo tijekom cilog dana) izdani računi u najvećoj miri storniraju tako da državi ne pripadne njen dio. To je svakidašnja praksa, i koliko god to bilo očito država to tolerira iz nepoznatih razloga iako njoj na taj način direktno izmiče novac iz ruku, a s druge strane izmišljaju se neki novi propisi da bi se šta više love izmuzlo od poduzetništva u globalu i na taj način jedno se poništava drugim. Dakako, ko i u mnogočemu kod nas, nije problem u zakonu već u njegovu provođenju, pa kad već državi nije u interesu da naplati ono šta je sama propisala, ne triba se čudit ni vlasnicima ugostiteljskih objekata koji koriste ono šta vide da mogu.
Bilo kako bilo, ovu temu sam otvorio da bi ukazao na jednu civilizacijsku naviku, a to je izdavanje računa. Bez obzira poništili račun nakon šta zadovoljna mušterija ode, lipši dojam se ostavlja u svakom slučaju, kako kod domaćeg svita tako i kod mnogobrojnih prolaznika kroz naše područje kako u sezoni tako i van nje. Zemlja i područje koje pucaju na život od turizma moraju odavati dobar dojam bez daljnjega.
|
05.12.2005., ponedjeljak
Kiti se...
Ok, u pravu ste, vrime je za novu temu… Ono mislin danas ću - sutra ću, i otegne se od teme do teme, šta nije u redu obzirom da vas dobar dio ističe bilo u komentarima bilo osobno kako prati Trilj online.
I tako, stiže predblagdansko razdoblje. Dok su turističke agencije prepune ponuda za obilazak zapadnoeuropskih gradova i raskoši ukrasa u istima tijekom Adventa, razdoblje Došašća je obilježeno ukrašavanjem gradskog središta, u prvome redu mosta i poslovnog centra kao i glavnih gradskih ulica. Osobno mi je to drago vidit, tim više šta u našoj tradiciji blagdan Božića i razdoblje koje mu prethodni imaju topli obiteljski karakter, nekako je svit više zajedno i ima više obzira jedno prema drugom, zaboravljaju se loše stvari i nesporazumi bar za neko vrime.
Stoga, nek nas svjetla, jelke i ukrasi još jednom potaknu na više društvenih kontakata, s tim da bi se svi skupa tribali potrudit da tako ostane i nakon blagdana.
Isto tako nek nas podsjete da među nama ima onih koji su imali manje sriće pri raspodjeli životnih karata ili nisu znali ili tili povinovat se nekoj prividnoj društvenoj sili; i njima su blagdani koji bi im tribali predstavljat radost i veselje. Pomognimo im nekim malim znakom pažnje, ako ne ništa lipom rječju i čestitanjem odsrca – neće nas koštati puno, a njima će to bit ko da im je neko poklonio ko zna šta.
Ko šta već jednom rekoh, ništa nije vridno onog ljudskog koje je na kraju najbitnije.
|
|
