Približio se kraj studenog, pa je snig, temperature su oko 0 ili niže… Sve se idealno namistilo za početak svinjokolje. Praktički od prošlog vikenda traje zadnja cika umiruće prasadi po selima diljem kraja, širi se miris brenirane svinjske strune i lože se gradele da se baci friško meso na njih. Iako je primjetno da svit manje drži blago nego prije i da se kupuje već obrađena svinjetina, još uvik se kod najvećeg broja stanovništva održa ovaj običaj koji je nekoć imao velik značaj za život društvene zajednice u selima diljem Zagore.
Zadnjih nekoliko desetljeća je kraj studenog vrime kad se obavlja ovaj posa. U bivšoj državi su 29. i 30. studenog bili neradni dani zbog državnog praznika, pa je to narodu zgodno ispalo da te dane obavi kolinje, a slična navika je ostala i nakon okončanja ex Jugoslavije jer bez obzira na tradiciju tih dana se uglavnom namisti dovoljno 'ladno vrime da bi cili proces moga proć bez mogućeg propadanja bar dila mesa.
Pa riži, pa sici...
U pravilu se kolinje otegne do polovice prosinca, i u tih dva do tri vikenda prijatelji i rodbina privedu kraju klanje prasadi tako da mogu svi navrime pripremit meso za sušenje te u međuvremenu zgotoviti ostale prerađevine od prasetine koje svi tu i tamo provaju ma koliko im inače smetala masnija hrana. Kako već kaže stara izreka Nema tice do prasice… Naravno, da bi se meso i prerađevine uopće mogle konzumirati nakon sušenja potrebno je odmah nakon klanja odnit meso na analizu da ne bi bilo zaraženo trihenolom; tu je naš svit već duže vrime uredan i discipliniran te pazi otkud i kako nabavlja prasad. Svake sezone bude vrlo malo slučajeva trihineloze, praktički se mogu nabrojat na prste jedne ruke, a znala je proć sezona svinjokolje bez ijednog evidentiranog slučaja zaraženog mesa.
Naravno, svinjokolja ne može proći bez nekih nezaobilaznih rituala. Počevši od rakijice za majstore ujutro prije klanja, priko već spomenutih gradela s friškim mesom, friganja svićica pa do obiteljskog pravljenja divenica, sudžuka i kobasica. Nekoć se po selima kupila i praseća čekinja, ali to odavno niko ne radi…
|
