30.05.2005., ponedjeljak
Imat posla s našim ljudima
Šta je zajedničko Šimunu Grijoviću s 20 dkg švargle, triljskim vozačima i ekipi s američkih aerodroma? Odgovor se krije u naslovu...
Pojavljuju se neke nove face u svemu šta se zbiva u društvu, pa tako i u ovom našem blogiranju tj donošenju novosti iz našeg mista i naselja kojemu administrativno pripadaju, te usporedo isticanju komparativnih prednosti Trilja, Košuta, Voštana, Tijarice, Velića i drugih mista u odnosu na ostatak svita. Osobno mi je to drago, tim više šta mi je pripala čast da probijem led ovakvom vrstom djelovanja, i svakako je točna ona da je tim bolje šta nas je više.
Dok ovo pišem u pozadini Boris i Dino urlaju Malo nas je al nas ima, nije važno srušit ćemo snove svima (stući ćemo p**** svima ;-) - prava pisma za ovu temu. Uostalom, neću duljiti nego ću samo ukratko opisati šta ko od njih radi na svom blogu, redom kojim su se pojavljivali. Tregeze, osim šta je momentalno u Americi, piše kako je tamo dospio i vjerojatno gušta šta je Juventus prvak. Sauna City je u Berlinu do skorog godišnjeg i nakon početnog poleta ograničio se na duhovite komentare na ostalim blogovima. Asina je u Splitu i aktivan je u pogledu i pisanja i komentiranja, dok je najnoviji bloger Dukić aktivan iz dana u dan s epizodama i anegdotama iz Košuta i od isprid Nadaline (nema do Šimuna). Ne znam šta je s osobom nekad poznatom ko Zvjerka…
To je otprilike slika stanja. Posjetite navedene siteove, ima se šta pročitat o našoj svakodnevici koja bi na momente zabezeknula i ekipu iz Monty Pythona, tim više šta je istinita…
Boris i Dino su završili svoju pismu, a na kompilaciji koju usput preslušavam i biram pisme upravo se zalaufala legenda Ivana Brkić s par stvarno bizarnih stihova:
Zašto ja moram biti ta šta spašava sne
Zašto ne voliš proljeće
Kao manijak manijak za tobom
Kao da sam i da nisam ja sa tobom
Ovo je definitivno istina po pitanju smisla
Nezna čeljade koji su stihovi jači i besmisleniji. Uh čovječe šta bi dao da mi je malo zavirit u mozak njenog tekstopisca…
|
26.05.2005., četvrtak
Voštane
Ovaj put nešto šta će bit drago čitateljima u inozemstvu, a i kod nas. Bilo je već ovakvih prijedloga za ovakvim nečim i u biti sam samo čeka pogodan moment kad ću imat vrimena otić obići sve ovo. Slike u prilogu su iz Voštana napravljene na današnjem izletu, i jedan savjet svima – otiđite u proliće do tog mista, naguštat ćete se nedirnute prirode i lipote. Za kave po gradovima uvik ima vrimena.
Panorama Voštana Donjih – Đonlići, Babići i Akrapi
Pčelarstvo u Voštanama – o tome nešto više ovde
Granični prijelaz koji se više ne koristi – možda se Gotovina na ovako dobro čuvanom prijelazu skrivao? ;-)
Bunar i kamenica u Ćaleta
Smiraj planinskog kraja – Đonlići u Voštanama Gornjim
Voštane Gornje – priroda i ljudska ruka u zajedničkom djelovanju
|
25.05.2005., srijeda
Triba to po džepu pa će se naučit
Još malo o temi pojavljivanja u javnosti u uočljivom izdanju (iako sam o tome već reka nešto u komentarima) – šta vam se čini od face koja sa svojih 30ikusur godina dođe ujutro na kavu u gaćama na kojima ima više skorenih i friških brabonjaka nego denima te jednako tako zelenih reebokica koje su nekoć bile originalne crne boje i usput daje na ovce na 15 m? Za nefalit nabio je sunčane cvike na glavu, uredno obrijan i ošišan dočeka je svog poslodavca – poznatog ovčara u gradskim okvirima (ne njemačkog ovčara nego čovika koji se time bavi ;-), popio s njim kavu i usput usmrdio sve isprid Žuljevića na pola dana. Ajme!
Nego, jedna mi stvar bode oči, i to ne samo meni, na šta sam već upozorio odgovorne u Poglavarstvu (pitanje je koliko ima vajde od toga) – pojedini kafići koji se nalaze uz glavne ulice su naprosto uzurpirali javne površine. Najbolji primjer za to je u zadnje vrime popularni kafić isprid kojeg je neko pametan ogradio ulicu kojom prolaze pješaci pitarima i tako ih prisilio da praktički hodaju prometnim kolnikom i dovode sebe i druge u opasnost. Mislim, čoviku se zgadi kad vidi dicu koja idu iz škole i prisiljeni su se spustit s nogostupa, a sve zato da bi neko zarađiva korištenjem javne površine i tako ugrožava sigurnost.
Prema vlasnicima kafića je Grad bio blagonaklon kad im je produžio radno vrime vikendom do 2 ujutro, pa bi i oni morali imati više sluha za poštivanje propisa. Neko će reć nisu ljudi krivi šta koriste ono šta im grad dopušta i to ima istine, ali je veliko pitanje bi li nam u cjelini društvo bilo bolje kad bi se svi u svojoj domeni ponašali bar nijansu odgovornije nego dosad. Mislim, zna se šta se može koristit kao bašta kafića, a to šta se koristi triba i platit.
Uostalom, naš svit je davno dokaza da neke stvari poštuje tek kad ga se lupi po džepu. To je definitivno rješenje i u ovom slučaju ograđivanja ulice pitarima ko da je ćaćina.
|
20.05.2005., petak
Društveni život u proliće
Na štekatima isprid triljskih kafića u proliće…
Događa se dosta toga :-) a najviše se sidi, pije kava i komentira sve i svašta. Moran priznat daje jedna od velikih prednosti života u Dalmaciji to šta čim malo izađe sunce zimi odma je sve vanka, a u kasno proliće ka šta je sada da ne govorimo, to je naprosto nešto savršeno.
Ko to more platit – pijuckaš kavu ili nešto konkretnije, komentiraš sve naokolo, kad se neko iz ekipe digne i ode onda svi komentiraju dotičnu ili dotičnog i tako ukrug, a opet niko nikome previše ne zamjeri jer je to jednostavno tako. Nevezano bila to situacija kod kuće, na poslu ili oko muško-ženskih stvari (dobro, ne baš onih konkretnih ženskih ;-) – svaka tema je i dovoljno dobra i dovoljno loša za obradu. Osim možda politike, toliko je svojevremeno zatrovala ljude da je naprosto dobrom dijelu ljudi dosadila, šta i nije toliko loša stvar jer su shvatili da vridi jedino ona uzdaj se u se i u svoje kljuse te da im niko ništa neće dat na lipe oči.
Jedna stvar mi samo ne ide u glavu – ima dosta frajera koji misle da su face ako dođu na kavu nečisti ko prasci, parkiraju kakvu staru rmbalinu na trotoar isprid kafića i zjaju okolo. To je neki ludi balkanski običaj, umisto da se ko u cilom normalnom svitu vani izađe u nekom pristojnom izdanju. Čast poslu i trudu ali zna se vrime i misto za sve, pa tako i za dolazak umrljan u kafić, jer to ne znači ispast faca nego nemat pojma o normalnom ponašanju jer ko će normalan sist na istu stolicu na kojoj je minut prije sidio neko ko je doša u starom golfu jedinici ili mercedesu stodvajestrici i u kombinezonu na kojem je više mrlja od ulja, nafte i malte nego tkanine.
Ali eto, to je Trilj takav kakav je… Inače je u životu tako: nije sve idealno. Ipak, ovo ovde s ovakvim vrimenom i prirodom se dobrano približava tome. Pogotovo kad neko ima slobodan vikend i volje za prošetat okolo.
Prošetajte i naguštajte se friške arije
Stoga preporuka – popijte kavu i uživajte u suncu pa nakon toga obvezno prošetajte. Nije da nemate di – možete do Bravića i Roguljića u Čaporicama, do Čačvine i kule, do Gornjih Voštana ili do mlinica u Grabu, a i već šetnja uz obalu Cetine nudi dosta toga.
|
17.05.2005., utorak
Udri brigu na veselje
Bezbroj puta se dokazala ona stara Udri brigu na veselje, i složit ćete se da se dobar dio nedaća u životu lakše prođe i riješi uz bar malo dobre volje i smijeha. Stoga, u ovom tekstu se nećemo bavit nekim konkretnim temama niti razglabati šta je dobro a šta ne i zašto. Slijede slike s triljskih ulica uhvaćene u prolazu.
Najjači slogan uopće od svih stranaka u Trilju, pogotovo ako se zna da je najveći dio ove ekipe ili penzioniran ili na skrbi te je pitanje koliko bi rada palo da su izabrani, a dalo bi se razglabati kako, koliko i kome se uopće mole
Topli pozdrav dobrodošlice susjedima kad dođu nediljon popodne u Trilj na kavu
Da ovo ne piše niko ne bi zna di se prolazi
Hm… Može poslužiti u nuždi (nevezano maloj ili velikoj)
Hotel koji zaslužuje svoj naziv a i kategoriju zvjezdica koju nosi
Prodaje se Mercedes, idealan za prijevoz predsjednika, premijera i okrunjenih glava, sve OK osim šta ništa ne valja.
I onda nek neko kaže kako život u Trilju nije zanimljiv, samo triba uočit te zanimljivosti koje čovika okružuju i praktički se same nude.
|
16.05.2005., ponedjeljak
SPECIAL: Lokalni izbori 2005. - negdi status quo, negdi iznenađenja
I tako, izbori su došli i prošli. To se odrazilo na zbivanja na blogu – obzirom da sam bio okupiran oko svega toga novosti sam stavljao znatno riđe i u manjem opsegu. OK, odsad se vraćamo na stare staze.
Kome izbori, a kome i izgori kesa
Na izborima ništa nova – HDZ s 11 vijećnika i dalje vlada Triljem, HSLS je najjača oporbena stranka s 4 vijećnika, HNS ostao na 1 predstavniku a kao nove stranke u Vijeću i svojevrsna osvježenja političke scene pojavile su se HSP s 2 vijećnika (umalo i treći) te SDP s jednim predstavnikom – sinoć je krenula z**ebancija da se to nije dogodilo još od ex države i 1990. Borba je bila neizvjesna do samog kraja, a na kraju je presudio loš odaziv birača i to šta je Bisko ostalo vjerno HDZu iako je nositelj liste Hrvatskog Bloka Frane Strikić rodom iz tog mista i očekivalo se da će bar tu napravit rezultat.
Od 11 stranačkih i koalicijskih lista njih čak 8 nije prešlo izborni prag, tako da su njihovi glasovi i mizerni postotci prema slavnoj D'Hondtovoj metodi otišli u najvećem dijelu HDZu, tako da je ispalo malo nelogično da vladajuća stranka s nekih 200tinjak glasova više ima čak 5 mandata više od iduće najbolje liste. Ali, to je naš izborni sustav i poštivamo ga dok je god važeći, a to će ostat dugo vrimena jer svaka stranka puca na te dodatne mandate nakon otpadanja gubitnika.
Šta se tiče odaziva, on je blago rečeno bio očajan u svim mistima, a posebno na području samog grada. Izašlo je oko 1/3 upisanih birača, i dojam je da je ekipi bilo važnije popit kavu u trilju nego izać na izbore, a znat će danas ili sutra prigovarat vlasti i beštimat joj mater. Ko je želio svojim glasom šta prominit, ima je priliku to učinit svojim glasom i ako je nije iskoristio nema šta spominjat ovog ili onog.
Bilo je pokušaja izbornih prevara, uglavnom u režiji onih od kojih se to i očekivalo, jer su se ljudi koji nisu sposobni radit nigdi drugo osim u općini pripali da bi mogli izgubit izbore i onda ić prosit, jer sumnjam da bi im iko da išta radit nakon ovako blistavih rezultata. Zbog solidne kontrole putem promatrača i ljudi u odborima, u Rožama i Voštanama je na ovim izborima izašlo sveukupno 40ak birača nasuprot 140 na izborima 2001. Ko zna, možda su prije četri godine ljudi iz tih mista baš tada bili na godišnjem ili mi se čini da je igra bila u kupe a ne u špade? Baš me zanima je li 2001. godine Mettman skroz opustio jer su Rožani došli glasovati, jednako ko i Berlin jer je tada mnoštvo ljudi iz Tijarice specijalno došlo na godišnji glasovat u Dalmaciju?
Vi šta ste izvan svojih rodnih mista a čitate ovo: ne čini li vam se da je malo blesav osjećaj da se neko koristi vašim imenom i pravom izbora a vi nemate pojma o tome?
Iznenađenja ovih lokalnih izbora gedajući bliže triljsko susjedstvo je ljuti debakl HDZa u Sinju i Dicmu. U Sinju je koalicijska lista slavila s 48% glasova šta se nakon primjene D'Hondtove metode pretvorilo u čak 11 od 19 vijećnika, a u Dicmu su se Nezavisna lista i HSP dogovorili i zeznuli HDZ koji je tamo ipak nešto napravio i pokrenuo poduzetničku zonu tako da je mnogima to još veće iznenađenje nego slučaj u Sinju. Budući sam bio na proslavi pobjede koalicijske liste Preporod Nikole Tomaševića (inače jako moralnog i poštenog čovika koji je svojevremeno bio primoran otići s mista alkarskog vojvode u korist jedne poznate osobe), spomenut ću da je bila jaka fora kad su uputili poziv predsjedniku Mesiću da bude počasni gost na ovogodišnjoj Alci, na šta je on putem jutrošnjih novina već pozitivno odgovorio. I sad, obzirom koliko se uvreda na Alci reklo na njegov račun, moglo bi doći do jaaaako zanimljive situacije. Većina članova sinjskog HDZa za poraz krivi svoje vodstvo i u negativnom smislu u javnosti eksponiranog sad već bivšeg gradonačelnika Matu Jukića i njegovog zamjenika Damira Talaju. Osobno sam tijekom dana razgovarao s nekolicinom njih koji sada strahuju za svoja radna mista, jer dobro znaju kako su oni svojevremeno otpuštali i smjenjivali ljude.
Rekli bi u Vili Mariji: Pa nemrem vjerovat kaj se događa
Ovde ne mogu ne spomenut komentar legende i prijatelja Jakova Dukića, izrečen dva dana prije izbora kad su ga sinjski adezeovci upitali koliko misli da će lista koalicije Preporod imat članova u Vijeću, on im je mrtvo ladno u svom stilu reka Između 17 i 18 - ovde triba napomenut da Vijeće i u Trilju i u Sinju ima po 19 članova.
Kad smo kod toga, još jedna fora – na plakatima triljskog HDZa za jednog kandidata ispod slike stoji da je oženjen, otac 3 djece a u stvarnosti je notorna stara momčetina… A za drugog, koji je u stvarnosti otac troje dice piše da ima samo dvoje.
|
09.05.2005., ponedjeljak
Izborna krađa u planu?
Ko o čemu mi u Trilju o izborima, a i ne triba se čudit obziron da nemamo baš nekih ostalih stvari za pohvalit se – Cetinka je u knockdownu, sport i kultura se donekle drže, a od ostalih društvenih zbivanja imamo predstavljanja knjiga s vrimena na vrime i vikend-opijanja mlađarije.
Tema kojom se bave političari i ostali nadridruštveni djelatnici je: ko će nać načina za izbornu privaru? Oće li to bit HDZ (ne bi bilo prvi put), koalicija centra ili neka od desnih stranaka? U tom pogledu zvone telefoni i mobiteli, šalju se poruke i dogovaraju ljudi po odborima, a pojedine stranke će istaknuti promatrače. I mogu reć – to je jedino pametno i to bi preporučio svima, ne triba bit naivan i imat skrupula ako već odrediš igrat pošteno da ti protivnik neće kad sudac ne gleda uvalit prst u oko. Posebno to vridi aDeZejovin direktnim konkurentima s nazivno desnog političkog pola – i HSP i HDRS i svi ostali pravaši i proljećari će dat doprinos regularnosti izbora bar s promatračima ako već ne uspiju ljude uvalit u odbore.
Da se ne bi dogodilo ko na prošlin lokalnin izborima, kad su u mistu koje pripada triljskoj župi a nije na desnoj obali Cetine ljudi glasali za svoje iz kuće, koji se nisu pojavili na glasačkom mistu a dali glas vladajućoj stranci. Da se razumimo, to je krivično djelo jer se dopušta da samo bolesni i nemoćni glasuju kod kuće a i tada neko iz odbora triba doć do dotične osobe. Nije važno za koga su ukućani, jer svoje simpatije mogu iskazat samo dolaskom na biralište a ne slanjem glasa po ćaći. Ne otkrivan tu toplu vodu i ne izmišljan, to mi je sve reka jedan visokopozicionirani član vladajuće stranke, inače je iz tog mista u kojem ljudi demokraciju shvaćaju doslovno dok god je u prilog HDZu.
Stoga, svi vi koji se kandidirate na ovim izborima, nađite ljude i financirajte promatrače jer jedino tako nemate šta izgubit. Shvatili su vas ozbiljno jer ste im prijetnja, i koga ne uspiju namamit obećanjima nastojat će ga zeznut. Uostalom, znate i sami…
|
08.05.2005., nedjelja
Predstavljena knjiga o Čačvini
U kinodvorani u Trilju je održana promocija knjiga 'Grad Čačvina u prošlosti', autora Marijana Sikirice iz Jabuke, inače generacijama učenika triljske osnovne škole poznatog kao dugogodišnjeg knjižničara unutar iste ustanove. Promociji je bilo nazočno 200tinjak ljudi, i još jednom se na taj način pokazalo kako su mještani Trilja gladni bilo kakvih događanja, a ponajviše ovakvih kulturnih. Knjigu su predstavili recezenti Miljenko Buljac i Stjepan Bekavac, a sam autor se prigodno osvrnuo na nastanak ovog djela, posvećenoj njegovoj pokojnoj majci koja je rodom iz Čačvine.
Čitatelji tako mogu saznati o povijesnim zbivanjima vezanim uz ovo naselja od prvog pisanog spomena tvrđave – simbola ovog sela još u XIII. stoljeću pa tijekom Srednjeg vijeka i razdoblja turske vlasti sve do XVIII. stoljeća i oslobođenja od Turaka te značajnijeg naseljavanja Hrvata u ove krajeve.
Tvrđava u Čačvini - još od 1200 i neke
Opći je dojam da bi svako misto tribalo imati jedan ovakav pisani trag, iako je Čačvina jedinstvena u tome jer su se na njenom prostoru odvijala razna povijesna događanja.
|
03.05.2005., utorak
Ja jesan, ali ti si više - repovi nakon Dana pure i raštike u Tijarici
A sad par riči o Tijarici, mistu udaljenom svojih petnaestak kilometara od Trilja. Surfajući web-stranicom posvećenom ovom mistu (link imate sa live strane još od starta bloga) naiša san na ajmo reć zanimljivu polemiku, da ne kažem blaćenje uzduž i popriko.
Naime, prošle godine je u Tijarici krajem srpnja održana prva manifestacija Dana pure i raštike, i namjera je bila okupiti šta veći broj ljudi iz ovog naselja te svih ostalih koji tu vole doć. U tome se uglavnom uspilo, i za ubuduće je dogovoreno da se to događanje odvija zadnjeg vikenda u srpnju svake godine, jer je tada najveći broj zainteresiranih na godišnjem i može doći, šta nije zanemarivo jer najveći broj stanovnika živi izvan svog mista, kako na Zapadu tako i u naseljima diljem Hrvatske. Ne kaže se uzalud da samo u Berlinu ima više Tijaričana nego u rodnom mistu.
I sad, nakon šta su se utisci nakon prve (nadamo se ne i zadnje) takve manifestacije slegnuli, na vidilo su izbili prizemni interesi – počela su međusobna optuživanja dijela organizatora Dana pure i raštike oko toga ko je i koliko sebi zagrabio iz prikupljenog fonda. Budući nijedne normalne novine neće objavit priču u stilu rekla-kazala a Internet je medij neslućenih mogućnosti izražavanja sam po sebi, sukob je zaživio na navedenim web-stranicama koje inače s dosta truda održava i uređuje agilna webmasterica.
Ne znam je li to zato šta je ljudima koji u Tijarici stalno žive dosadno pa izmišljaju afere i di triba i di ne triba, ali zanimljivo da su se u zadnjih osam godina tu koplja ukrštavala od 1998. godine i (ne)slanja dice u osnovnu školu zbog toga šta je ravnateljica provodila kadrovsku politiku s kojom se dio mještana Tijarice Gornje nije slagao, priko uvođenja tekuće vode, hidranata i gradnje mjesne vodoopskrbe mreže dvi godine potom, do zadnjeg slučaja oko Dana pure i raštike. Pritom se ne biraju riči i izrazi, a sasvim otvoreno se spominju konkretne cifre, imena i svakojaki epiteti u ne baš pozitivnom kontekstu. Uostalom, vidite i sami, šta da sad ovde pišem.
|
01.05.2005., nedjelja
Ako ne ništa, kladione će Triljane doć glave
Sidin jutros na kavi isprid Ferrarija i iman osjećaj da se ona pisma Papilova sa zadnjeg albuma TBFa odvija isprid mojih očiju i ušiju.
Industrija nazovi-zabave u glavnoj ulici, uplate do 19:00 svaki dan
Sa svih strana odjekuju utisci s jučerašnjih uplaćenih listića, te Schalke i Bayer igrali 3-3, lipo san ti reka da igraš na golove, Partizan dobio Zvezdu samo 2 razlike, tribali smo igrat na Inter a ne na neriješeno uglavnom jedna i jedina tema ekipi od 17 do 37 (a kojemu i do 47) je kladiona, parovi, listići i ulozi uz nezaobilaznu konstataciju pas mater, promašio sam samo jedan par za ______ (upišite sami) kuna. Čovječe šta su ogrezli. Nije da se i sam koji put ne kladim, ali ovo je već ovisnost. Znate o čemu pišem, o osjećaju kad neko uđe u kladionu s namjerom da uplati na parove koje je već odredio, i onda zbog razočarenja šta se koeficijent snizio ne da to ne uplati, već izabere recimo čileansku drugu rukometnu ligu i onda uplati nešto iz iste ponude kad je već tu. I tako iz dana u dan. Kako rekoh, Papilova uživo.
Kad malo bolje promislim, u nas u mistu i nema nekog izbora zabave nego ili kladiona ili kafić, a u par slučajeva oboje zajedno. Iako imamo kino, za njega nema interesa (a sićan se da se znalo jako dobro napunit prije jedno 10ak godina), knjižnicu obilaze uglavnom školska dica i to je to. Uz to nisu svi glazbeno ili sportski nadareni, a i otkako se Kikan iz Košuta posvetio poslu u Kaštelima zamro je rad dramske udruge.
Ljudi računaju: uplatit ću nešto sitno pa ako prođe – dobro prođe, ako ne – nije velik gubitak. I tako, u samo 4 godine od otvaranja prve poslovnice kladiona je u Trilju postala takoreći dominantan oblik nazovizabave, a nemali broj ljudi je zarazila ovisnoću gore opisanom, a neke doslovno dovela do toga da im se cili život svodi na kombiniranje i uplate, pogađanje neobičnih koeficijenata i igranje suludih kombinacija s branjenjem na kontraishod. A dobro se sićam dana kad je kafić na čijem se ulazu nalazi kladiona nekoć bio glavno okupljalište mladih od 20 do 30 godina a ne kladioničara ogrezlih u tjednike; pritom nimalo ne krivim vlasnike – oni su tu vidili poslovnu šansu koja ima je objektivno ispala profitabilna i uspješna.
Znanstveno je dokazano da u svakom društvu koje kuburi s ekonomijom igranje igara na sreću doživljava porast u većoj stopi nego u normalnim državama. Jasno: svak se nada brzom dobitku i relativnom bogaćenju, pogotovo kad u mistu u kojem živi i na poslu kojeg eventualno radi ne vidi perspektivu.
Otud toliki broj poznavatelja prvenstvenih rezultata Sigme iz Olomouca u Češkoj ili Tusem Essena u njemačkoj rukometnoj ligi. Nažalost.
|
|
