A sad par riči o Tijarici, mistu udaljenom svojih petnaestak kilometara od Trilja. Surfajući web-stranicom posvećenom ovom mistu (link imate sa live strane još od starta bloga) naiša san na ajmo reć zanimljivu polemiku, da ne kažem blaćenje uzduž i popriko.
Naime, prošle godine je u Tijarici krajem srpnja održana prva manifestacija Dana pure i raštike, i namjera je bila okupiti šta veći broj ljudi iz ovog naselja te svih ostalih koji tu vole doć. U tome se uglavnom uspilo, i za ubuduće je dogovoreno da se to događanje odvija zadnjeg vikenda u srpnju svake godine, jer je tada najveći broj zainteresiranih na godišnjem i može doći, šta nije zanemarivo jer najveći broj stanovnika živi izvan svog mista, kako na Zapadu tako i u naseljima diljem Hrvatske. Ne kaže se uzalud da samo u Berlinu ima više Tijaričana nego u rodnom mistu.
I sad, nakon šta su se utisci nakon prve (nadamo se ne i zadnje) takve manifestacije slegnuli, na vidilo su izbili prizemni interesi – počela su međusobna optuživanja dijela organizatora Dana pure i raštike oko toga ko je i koliko sebi zagrabio iz prikupljenog fonda. Budući nijedne normalne novine neće objavit priču u stilu rekla-kazala a Internet je medij neslućenih mogućnosti izražavanja sam po sebi, sukob je zaživio na navedenim web-stranicama koje inače s dosta truda održava i uređuje agilna webmasterica.
Ne znam je li to zato šta je ljudima koji u Tijarici stalno žive dosadno pa izmišljaju afere i di triba i di ne triba, ali zanimljivo da su se u zadnjih osam godina tu koplja ukrštavala od 1998. godine i (ne)slanja dice u osnovnu školu zbog toga šta je ravnateljica provodila kadrovsku politiku s kojom se dio mještana Tijarice Gornje nije slagao, priko uvođenja tekuće vode, hidranata i gradnje mjesne vodoopskrbe mreže dvi godine potom, do zadnjeg slučaja oko Dana pure i raštike. Pritom se ne biraju riči i izrazi, a sasvim otvoreno se spominju konkretne cifre, imena i svakojaki epiteti u ne baš pozitivnom kontekstu. Uostalom, vidite i sami, šta da sad ovde pišem.
|
