eluard
utorak, 23.10.2018.
drugačije oči
da mogu, sad bih ti poslala
proslavu zalaska sunca, boje bakra
iznad planine ružičaste sjene
da mogu
brisani prostor okititi zorom
probuditi pjesmu galeba
bila bih prepelica
da se svijet zavrti natraške
u našem edenu bi cvale kruške i pjenili se vali
bogatstvo iz srži
misaone stvari
potegnule bi čak do grenlanda
hladno jutro, ovdje na zapadu,
i pozdravljaju vrane
za neke smjele parabole laž je najljepša kreacija prirode
možda smo samo, crni i postojani, visili tamo
i plazili zelene jezike ližući jedno drugom dlanove
i grlica i bjelokost izvađeni su iz močvare
po njenom licu iverje i utegnuto rublje
grle stupove prolaznici
kao kad se u šumi drvo grli
pa se zatvore strmi gajevi u dušu
livada se pretvara u žal
a krovovi oko nas plivaju žestoko među oblacima
