da mogu, sad bih ti poslala
proslavu zalaska sunca, boje bakra
iznad planine ružičaste sjene
da mogu
brisani prostor okititi zorom
probuditi pjesmu galeba
bila bih prepelica
da se svijet zavrti natraške
u našem edenu bi cvale kruške i pjenili se vali
bogatstvo iz srži
misaone stvari
potegnule bi čak do grenlanda
hladno jutro, ovdje na zapadu,
i pozdravljaju vrane
za neke smjele parabole laž je najljepša kreacija prirode
možda smo samo, crni i postojani, visili tamo
i plazili zelene jezike ližući jedno drugom dlanove
i grlica i bjelokost izvađeni su iz močvare
po njenom licu iverje i utegnuto rublje
grle stupove prolaznici
kao kad se u šumi drvo grli
pa se zatvore strmi gajevi u dušu
livada se pretvara u žal
a krovovi oko nas plivaju žestoko među oblacima
Post je objavljen 23.10.2018. u 18:34 sati.