eluard
nedjelja, 29.07.2018.
puni mjesec
nemamo si više što reći
gledam ju otvoreno, sigurno je povalila puno njih
debele cicurine
i nožurine, rekao bi on
to muškarci vole, ali samo u krevetu
vani, ta svi bi htjeli manekenke
da se šepure, pokažu
gledam njega otvoreno
zvjezdano nebo je svima refleksija
tuge..i nečeg, promjenjivog
on se zaklinje licem, i svjetlošću
da razumije
pokušava mi reći
sa svim tim kurvama, da je to nebitno
ne bih te mogao voljeti
da nema njih
da nema njih ja ne bih pronašao ljubav
a one su tako iskrene samnom
i tako lijepe, i ofucane, onako kako ih ja želim
u praznim sobama
one su mi poput venera
i njihovi kilogrami su mi pošast
kao krvava prošlost mog naroda
one su pokušaj mene
da živim, da se kunem, i da se oslobodim
možda nikad ne bih
upoznao ljubav
da nema njih
