eluard
četvrtak, 12.07.2018.
orlova gnijezda
danas mi, dragi, oči tvoje zvuče
kao aleja ludih lopti
kao aure ljubičastog mjeseca što po nama plešu
od noćas
danas su moje ljepljive rukavice otplovile među patke
među kose bespuća i pokrivače sjena
danas su napuhane, od vode, i slane haljine
svjedočile hodočašćima i ranim sićušnim žabicama
pored jezera
na obali od zemlje, mi smo danas rasprostrli barjake
naše crvene, bijele i plave
koliko puta, danas, pa oduvijek, spotaknuti na strasti
i smilje, dotakli smo prapočetak
naše neodvojive dijelove tijela
mi smo otključali
pobjegle, iznemogle, od čekanja
naše skačuće kosti, i lica, i pramenove plama
prenakrcati disanjem lopoča, a u daljini crveno bijeli suncobrani
u pijesku, mirišu na lubenice
na jato ptica, i bogobojazne starice iz drvenih kućica, u sredini ljeta
ispod bjelokosti polutke te noćne
mi smo iščekivali ovaj srpanj
pokošena trava slatko nas vabi na podnevni drijemež
i tiho, tiho, izmiče nam glazba iz ženskih uvijenih bokova
dok iz muških teških šija širi se znoj napojenog vremena
