17. stube

22 rujan 2005


Zamucena rijeka
vjetar primiren
dugacka magla
oblik joj skriven

Uz svijecu bijelu
u zamahu tuge
otkljucavam skrinju
ispod 17. stube

Na dasku svjetlosti
papira zastarjela
lice mi problijedi
od njezina mirisa

Srce jace udari
u mraku topline
duh sjecanja se probudi
uz suzu tisine


<< Arhiva >>